ISAK: Slobodna ptica pjeva: „O draga, vinimo se u goru.“
Ptica u kavezu cvrkuće:“Hajde da živimo zajedno u kavezu.“
Slobodna ptica kliče:“Đe je prostora za rešetkom da se rašire
krila?“
„Avaj“-vapije ptica u kavezu:“Đe ću se u oblacima odmoriti bez
šipke?“
GRADINAR: Slobodna ptica kliče:“Miljeno moje, otpjevaj mi pjesmu
dubrava.“
Ptica u kavezu veli:“śedi do mene da te naučim govoru
mudraca“
ADAM: Šumska ptica kliče:“Ne, ne! Pjesme se ne mogu nikada
naučiti
Ptica u kavezu veli:“Teško meni!Zaboravila sam pjesmu
dubrava“
HERA: Njihova je ljubav žarka, puna žudnje,
ali one ne mogu nikada da lete krilo uz krilo.
Kroz rešetku na kavezu gledaju se i uzalud trude da se
upoznaju
TEA: Zaboravljam, zaboravljam uvijek da nemam krila za lećenje,
da sam prikovana za ovo parče zemlje,
za vječita vremena.
Nespokojna sam.
Putnik sam u svome srcu.
U sunčanoj magli oklijevajućih časova
kako je silno tvoje priviđenje u plavetnilu nebesnom!
GRADINAR: O, veliki drugi svijete! (okreće lice prema ESMI)
ESMA: Svečanost je prošla
i sve su me sluge ostavile.
Šta ćeš ti tako dockan?
(Osvijetljeni su ESMA i GRADINAR uz prisustvo muzičke podloge)
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2074
Objavio