ESMA: Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje
GRADINAR: Da te ne bih ocijenio
izmičeš mi na hiljadu strana
ESMA (rječito ćuti)
GRADINAR: Tvoj prohtjev je veći
od prohtjeva drugih, zato ćutiš
ESMA: Nikad ne kažeš riječ koju bi trebalo
GRADINAR (prilazi joj) Podigni oči!
ESMA: Odlazi, ostavi me!
Ne pomaže ti ništa!
(Okeću leđa jedno drugom. Muzika prati taj razlaz. Svjetlost se usmjerava ka TEI, HERI i ISAKU)
TEA: Mislim na onaj vjetroviti martovski dan
(HERA i ISAK je tješe)
HERA: Ne prozbori ni riječ sa njim
ako si sramežljiva
ISAK: Neka narukvice tvoje ne zvekeću
kada ga uvodiš u sobu
sa žiškom u ruci
HERA: Navuci veo preko lica
ako drugačije ne možeš
TEA: I dem i gubim svoj put.
Tražim ono što ne mogu postići
a postižem što ne tražim
HERA: Uhvaćena si kao ptica koja je zalutala.
TEA: Ja mogu samo svoje suze da utrem
i da izmijenim melodiju svoje pjesme.
Hrabro je poželjeti sreću svome bolu
i biti riješen
ne dopustiti nikom da te tješi
(ADAM im lagano prilazi i obraća se TEI)
ADAM: Čuj me, o ptico moja, čuj me,
ne sklapaj svoja krila!
Cvijet vene i umire ali ko ga nosi
ne mora da žali za njim vječito
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2074
Objavio