ISAK: Treba li sve da propustim
i da samo blenem
za onom jednom
što mi okrenu leđa?
ADAM: Mudrac me opominje
da je život samo kap rose
na lotosovom cvijetu
ISAK: Treba li sve da propustim
i da samo blenem
za onom jednom
što mi okrenu leđa?
TEA: To bi bilo i glupo i ludo
jer je vrijeme kratko
Prospi po zemlji
svoje slatke poljupce
ADAM: Ne podiži ruke svoje u praznin
za stvarima izvan nade
Čuje se muzika na koju ISAK odgovara
ISAK: Ako moraš u bezumlju
da skačeš u svoju smrt
o dođi, dođi na moje jezero.
Jezero je moje svježe i bezdano
crno kao sam bez snova.
Dođi, o dođi na moje jezero
ako hoćeš da utoneš u svoju smrt
HERA: Tvoj dah dopire do mene
i došaptava mi nemoguće nade
O dragane, srce je moje samo tu
da se daruje jednom suzom, jednom pjesmom
(prilazi ISAKU)
ISAK: Čeznem da ti kažem najdublje riječi
koje ti imam reći ali se ne usuđujem
strahujući da bi mi se mogla nasmijati
Polako uzimam bol svoj
strahujući da bi to mogla ti učiniti
HERA: Govori mi dragane
kaži mi rječima što si pjevao.
Noć je tamna,
zvijezde se izgubiše u oblacima.
Vjetar uzdiše kroz lišće
Razdriješiću svoju kosu.
Moj plavi ogrtač priljubiće se uz mene kao noć.
Kada se tvoje riječi završe
sjeđećemo mirno i ćutati.
Samo će drveće u mraku šaputati
Noć će izblijeđeti.
Dan će osvanuti.
I mi ćemo se pogledati u oči
i poći svako svojim putem.
ISAK: Zašto izabra mene
i otuđi me od skrovišta običnog života?
Druge su žene uvijek iste.
Nijedna nije pogledala u dubinu svojeg srca
Nijedna ne zna svoju sopstvenu tajnu
HERA:Kada śedim na svojem čardaku
i osluškujem tvoje korake
ne šumi lišće na drveću.
U rijeci miruje voda
kao mač na koljenima uspavanog stražara
ISAK: Ti si večernji oblak
koji bludi nebom mojih snova.
Vezao sam te dragana
i uhvatio u mrežu svoje svirke
(HERA i ISAK ostaju zagrljeni a tu blizu njih je sukob ESME i GRADINARA)
GRADINAR: Ne idi dragana bez zbogom!
Probdio sam svu noć
i moje su oči otežale od sna.
Bojim se ako zaspim
da ću te izgubiti
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2074
Objavio