HERA: Jednoga dana dođe k njemu seljanče
i zapita ga:
„Odkuda ti zlatan lanac oko pasa?“
ESMA: Ludak se zapanji
lanac koji nekad bijaše gvozden
bješe zaista zlato
Dakle ne bješe san
ali on nije znao
kada se preinačio
Muzičar svira stopljen sa instrumentom. Samo je on osvijetljen
HERA: Zatišje vjetrova prijeti burom
niski oblaci na zapadu
ne slute ništa dobro
TEA: Umukla rijeka čeka na vjetar
HERA (ustaje): Žurim da je pređem
prije nego što me zatekne noć
ADAM: Ogrni me purpurnim plaštom
HERA: Naš je žižak treperio
na večernjem vjetru i ugasio se
(Ugledala je prośaka Isaka i ide prema njemu)
HERA:Kraj puta pod drvetom śedi prośak
ISAK: Dođi sa svojim školjkama
u zasviraj mi u budnoj noći.
Sve što daje tvoja darežljiva ruka
primam, inače, ne molim nizašta
HERA: Da, da, poznajem te skromni prośače
tražiš sve što neko ima
ISAK: Ako ima za mene,
koji izgubljeni cvijetak
ponijeću ga u svom srcu
HERA: Ali ako ima trnja?
ISAK: Trpjeću
HERA: Da, da, poznajem te skromni prosjače
tražiš sve što neko ima
Na drugom kraju pozornice su ESMA i GRADINAR, TEA i ADAM
TEA (govori ADAMU):
Neka se ljubav istopi u uspomeni
a bol u pjesmi
ADAM: Vjeruj ljubavi i onda kada zadaje bol.
Ne zatvaraj svoje srce
TEA: Ah, ne prijatelju
tvoje su riječi mračne
ne mogu ih razumjetiji
ADAM: Radost je osjetljiva kao kap rose
dok se smije već umire
Ali, jad je jak i žilav
Pušti ljubav punu jada
neka bdi u očima tvojim.
TEA: Ah, ne, prijatelju
tvoje su riječi mračne
Ne mogu ih razumijeti
Prilazi im ISAK i obraća se
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2074
Objavio