Pregled svih tekstova u kategoriji: Književnost

Čovjek kao ti

  Ti… ponekad tako sladak i lažljiv… i znaš da voliš, i znas da boliš, da budeš grub i budeš pažljiv što čudi u čovjeku jednom. U jednom momentu vreo kao vatra u drugom hladan kao led. U jednom smrtonosan kao otrov u drugom sladak kao med. I dani sa tobom su kao hod po […]

Duša od stakla

  Noć bez tebe ravna je paklu, kao da hodam bosa po staklu i teret veliki na sebi nosim u takvim noćima od tebe prosim, a ti se smiluj prosjaku ovom sto sjedi sam za praznim stolom koji neće moći da ti plati al’ znaće ljubav da uzvrati. I bit’ ćeš joj sreća, i bit […]

Zlo doba

  Svijet je pun razvrata i nasilja. Pred mojim očima iskrsavaju slike. Neka tamna sjena mene je zasjela, Kovitla me međ pute velike. Svijet je pun pakosti i srdžbe. Pred mojim očima sve žešće i jače Stvaraju se tamne prilike zlobne, Neke crne tačke već odavno zrače. Svijet je pun ljudi koji nasilno hrle. Pred […]

Voz, čovjek i časna sestra

U vozu, čovjek i časna sestra putuju u istom kupeu. Tokom vožnje, čovjeku postaje toplo. Skine kravatu. Malo kasnije, kako mu postaje još toplije, skine jaknu. Potom skine košulju, a zatim čak i pantalone i čarape. U jednom trenutku je potpuno go. I vjernica se, više nego zgrožena, nađe na rubu nervnog sloma. Tada čovjek […]

Jedno biće

Filozof upozna vrlo lijepu ženu. Ona bi fascinirana njegovom inteligencijom. On joj, ośetivši se poražen njenom ljepotom, reče: – Od sada, pa nadalje, ti i ja ćemo biti jedno biće. Žena mu odgovori: – Samo jedno? Ljubavi, a koje od nas dvoje?

Đe se vidimo?

Kockica šećera ludo zaljubljena u kašičicu upita je požudno: – Đe bismo mogle da se vidimo? Kašičica zastade i cinično odgovori: – U nekoj kafi.

Ljubav, ah ljubav…

Dva cvijeta izjavljuju jedan drugom ljubav: – Oh, volim te! – reče prvi. – Kad bi znao koliko te volim! A drugi odgovara drhteći: – I ja umirem od želje za tobom! Šta kažeš na to da pozovemo pčelu?

Litica

  Mladić je sjedio na litici, posmatrajući provaliju ispod sebe. U njoj prepozna prazninu svoje duše, dubinu promašenih godina koje su hodale iza njega. ćutao je, ali duša je jecala, a um vrištao. Više nije primjećivao nedostatak daha usled teškog napora. Nije osjećao olovne noge koje su ga jedva ispele. Niti umorne i bezvoljne ruke […]

Prijava | Administrator MATOKAN