Čovjek kao ti

Ti… ponekad tako sladak i lažljiv…

i znaš da voliš, i znas da boliš,
da budeš grub i budeš pažljiv
što čudi u čovjeku jednom.
U jednom momentu vreo kao vatra
u drugom hladan kao led.
U jednom smrtonosan kao otrov
u drugom sladak kao med.
I dani sa tobom su
kao hod po žici izmedju pakla i raja
jutrom na početku početka
a u sumrak na kraju kraja.

I šta na to reći
osim da si težak baš
i u beskonačnost znaš da uzimaš,
mada ponekad znaš i da daš,
jer jednog momenta sam
s tobom na sedmom nebu
a već sljedećeg na samom dnu.
Jer jednog časa sam u sreći
a drugog u nepodnošljivom zlu…
Kao vrijeme…
Umiješ da rashladiš, umiješ da ugriješ
da me rasplačeš i da me nasmiješ
i da me povrijediš i da me utješiš
znaš biti bezgrešan i kada griješiš.
I ma koliko se trudila shvatiti ne?u
kuda me sve to sa tobom vodi
al znam da čovjek kao ti
samo se jednom rodi.