Don Žuan u Sohou – prva dva čina

DJ: Zašto da ne?

Elvira: Šta od ta dva?

DJ: Sve je to, manje-više, isto.

Elvira: Ne nije. Šta hoćeš, do đavola?

DJ (sažeto): Hoću da popijem piće do kraja i da pojebem Eskimku.

Pauza.

Elvira: Da li si me ikada volio?

DJ zuri u nju.

… Št… šta si ti.

DJ: O, samo pička koja ima dobro oko za druge pičke.

Pauza.

Elvira: Ali pratio si me po najzabitijim mjestima na svijetu: Darfur, Bagdad – svugđe đe sam radila. Poklanjao si pune kamione pomoći, živio u šatoru, izgladnjivao se u pustinji. Isplakao si okean suza, prijetio samoubistvom – i pozeija, cio sonetni vijenac. Protestvovao si protiv nagaznih mina, trčao maraton za Oxfram, držao leproznu đecu za ruke. Išao si na jogu!

DJ: Pa bilo te je vrlo teško slomiti. Ali se bojim da mi je dosta tvog nepopustljivog činjenja dobrih djela. Ti živiš u svijetu integralnog pirinča i ortopedkih papuča, omiljeno piće ti je koźe mlijeko latte. Meni se to jednostavno ne sviđa. Zbog trenutnih okolnosti sam u stanju pripravnosti zbog najgore riječi u rječniku – supruga. Mada, komedija del arte ne zaostaje mnogo. (Primjećuje njenu tugu, bezbrižno samouvjeren.) Izvini što boli, ali ove stvari obično bole.

Elvira: Na medenom mjesecu… kad si otišao na jutarnju šetnju obalom…?

DJ (potvrđujući njenu sumnju): Ah. Da. Užina.

Elvira: A druga šetnja prije večere?

DJ: Vrijeme za koktel.

Elvira: A… a na… dan našeg vjenčanja?

DJ: Prilično napadna sestra tvoje majke.

Kolm (užasnut): Tetka Lorna!

DJ: Plakala je od sreće, zagrlili smo se, stresla se. A onda… prepoznavanje.

Elvira: ZAŠTO SI SE OŽENIO MNOME?

DJ: Moram da piškim. Stene, budi dobar i reci joj.