Zlo doba

 

Svijet je pun razvrata i nasilja.
Pred mojim očima iskrsavaju slike.
Neka tamna sjena mene je zasjela,
Kovitla me međ pute velike.
Svijet je pun pakosti i srdžbe.
Pred mojim očima sve žešće i jače
Stvaraju se tamne prilike zlobne,
Neke crne tačke već odavno zrače.
Svijet je pun ljudi koji nasilno hrle.
Pred mojim očima prizor divlje strasti.
Umoran od gledanja, umoran, bez nade.
Već ponovo sanjam te podmukle sate.
Svijet u meni je svjetlo koje nestaje,
Koje blijedi poput žara što polako vene.
Pred mojim očima nasilje ne prestaje
Pred mojim očima stvaraju se sjene.
Sjećanja me more, nestaju mi sati.
Ja već jadan i umoran,
Ja već tužan i očajan.
Ja još uvijek dijete što gledah to tada.
Pretučen i beznadan, zatvoren u mraku.
Svijet je pun razvrata i nasilja.
Moje srce na hartiji preliva sve jače,
Tu gorčinu koja reže, ta gorka sjećanja,
Umočenim perom u gusti sarkazam.
I Vrijeme prolazi, nestaju mi sati
Dok duboko udišem miris kajanja,
Srce moje sad već jako pati,
Bruji, huji, snažno, bez stajanja.
Moja duša snažno zebe,
Ja očajan! ja nemoćan!
Da prkosim svijetu razvrata i nasilja.
To ostaće, ja nestaću!
To živjeće, ja prestaću!
Taj bol već šiba moje jadno srce,
Taj bol već je moje uskrsnuće.

 

Kenan Krnić

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=74

Objavio dana Oct 30 2010. u kategoriji Poezija. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV