Šta se sve naziva umjetnošću

Transformeri-otvaranje-izlozbe-Baletica-2307-2014-Dobrilo-Malidzan-46

U zadnje vrijeme smo mogli biti svjedoci izložbe iz više navrata koja je predstavljena gradu Podgorici i svim njenim stanovnicima u obliku džinovskih skulptura napravljenih od djelova automobila i otpadaka sličnog sastava. Pod skulpturama se podrazumijevaju figure iz poznatih crtanih, a kasnije i nekolicine igranih, filmova „Transformers“ a pod izložbom se podrazumijeva kulturno dešavanje, takozvanog „Podgoričkog kulturnog ljeta“.

O „Transformersima“  malo znam da kažem, ali mogu više reći o umjetničkoj namjeri kojoj je ova izložba bila, navodno, naklonjena. Kako se umjetnošću mogu smatrati figure koje više predstavljaju nečije junake iz djetinstva koji su najzad izvoljeli da izađu u svijet ljudi i pokažu im da su izgrađeni od njihove nemarnosti za životnu sredinu? Sve bi ovo i bilo validno da su u pitanju junaci koje je umjetnik sam stvorio a ne  preuzeo već postojeće. Naime, nije riječ o umjetničkom postupku već više o nečemu što se zove fan-art – odnosno o postupku dodavanje umjetničke već postojećim poznatim sadržajima, praveći ekstravagantnu sliku ili ‘prizivajući’ ih u život kao što je to Baletić uradio.

Ovim ne želim da omalovažim Baletićev rad, koji je za veliko poštovanje, već želim da ukažem na prirodu umjetnosti kako je vidim. Umjetnost, kako u vizuelnom tako i u svakom drugom pogledu, treba nešto da predstavlja što je kudikamo dublje i sadržajnije od opomene o zagađivanju okoline. Ista ta opomena može biti izrečena putem flajera, uličnih govora, bildborda, reklama itd. i njen smisao ne bi bio ni jasnije ni nejasnije iskazan kao sada, dok je umjetnost nešto mnogo suptilnije prirode. Ona bi ukazivala čovjeku na zagađivanje svega oko sebe putem metafora o postojanju, o nepoštovanju sebe kao i okoline ili slično. U svakom slučaju nešto u čemu bi se viđela umjetnička ličnost stvaraoca.

Kao što sam već rekao, Baletićev rad je za najveće poštovanje. U ovom dobu koje najviše zaudara na nerad koji je najveća bolest savremenog čovjeka, on je nevjerovatan primjer čovjeka koji se predaje radu. Samo kada se neko upita, koji je rad bio potreban da se jedno čudovišno stvorenje od 14 metara i 20 tona sagradi! Kad bi bio samo svjestan kako je taj projekat omalovažen stavljajući ga na mjesta đe ljudi prolaze – kao da želi da napomene na to da je vijek ovom djelu kratak kao čovjekov prolazak ulicom…

Da je svijesti, našao bi se neki park za đecu u kojem bi ona mogla da se divi junacima koje su tako često gledali na ekranima.

Naravno za to bi već ti junaci morali biti u određenim položajima kako bi bili prijemčivi mladež za pentranje, igranje i brojne aktivnosti za kojim svako dijete čezne.

U to ne želim ulaziti jer nisam stručan za to.

Ako se Baletić, pak, odluči da ostavi svoj rad u ovom obliku, za nekih 10 godina niko se okrenuti neće na to i neće navesti ljude ni na jednu novu misao. Jedino im može u pamet doći „Kako je ovaj lik volio da gleda crtane kao dječak. “ i ništa više. Tu kao da sebe osuđuje na prolaznost a osobina umjetnosti je da prkosi prolaznosti ljepotom koju promoviše, koja pobuđuje mlade misli novih umova i osjećanja nježnih srca. Smisao umjetnosti je da od „konzumenta“ pravi umjetnika time što će mijenjati njegovo viđenje svijeta, jer mi sami nismo svjesni koliko je toga u životu divno dok ne vidimo jedno blijedo izdanje živog života koje se umjetnošću naziva. A šta mislite da u sebi nosimo kad su ti božanstveni ideali koje vidimo na platnima, figurama, zvukovima i knjigama samo blijedo izdanje? Umjetnost je igra u kojoj je svako uvijek na dobitku. Velika nepravda koja je učinjena prema umjetnosti je smatranje da je ona samo u službi čovjeka ili da samo radi neke beskorisne ljepote postoji.

 

Omangi Đuta

 

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=2703

Objavio dana Jul 24 2014. u kategoriji Komentar. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

4 Komentara za “Šta se sve naziva umjetnošću”

  1. U pravu si za jednu stvar koju pominjes dva puta u tekstu – “Nisi strucan” i ne bi trebao da ulazis u umjetnicku vrijednost ove izlozbe, ukoliko nemas konkretan primjer ili predlog kako bi bolje mogao da izgleda sam rad, ili pak primjer neke slicne izlozbe koja ima tu umjetnicku vrijednost koja nedostaje ovoj izlozbi. Po toj logici, svaka skulptura koja se odnosi na likove iz drugih (umjetnickih) djela ne moze se smatrati umjetnoscu, jel tako? Pa sta je onda sa cuvenom skulpturom Dalijevog Don Kihota, jel i to bez umjetnicke vrijednosti, buduci da je uzeo lik iz drugog umjetnickog djela? Ovo je sramota za svaki ozbiljan kriticki pristup umjetnosti, i ponavljam – jedino istinito sto si napisao u ovom tekstu je to da “nisi strucan”

    • zanimljivo mi je u vašem komentaru kako se vješto bavite izvrtanjem činjenica – tačno da sam ja rekao da nisam stručan za nešto ali sam i rekao za šta. Kao što navodim, imam pravo da imam mišljenje o umjetnosti i smatram da sam u pravu. Ja ne kritikujem Baletićev rad – to je vaš veliki propust – ja se samo trudim prave stvari pravim imenom da nazovem. Ja ne smatram to umjetnošću i njegovo djelo ne uljepšava grad niti su nas ti transformersi na neki način spasili, rekao sam za njegovo djelo da je za poštovanje i da bi trebalo da ona djeci budu posvećena. Njegovo djelo su replike , od toga stava ne odustajem. Takođe ste izvoljeli reći “Po toj logici, svaka skulptura koja se odnosi na likove iz drugih (umjetnickih) djela ne moze se smatrati umjetnoscu, jel tako? Pa sta je onda sa cuvenom skulpturom Dalijevog Don Kihota, jel i to bez umjetnicke vrijednosti, buduci da je uzeo lik iz drugog umjetnickog djela?” I sad da vas pitam, da li je Salvador Dali ikada vidio Don Kihota? U romanu nema detaljan opis njegove spoljašnjosti, što je potrebno svakom vizuelnom liku. I još nešto: da li su Transformersi umjetnička tvorevina kao što je roman “Don Kihot”? “Don Kihot” koji je stao na kraj viteškim romanima i dao romanima novi vrijednost i don Kihot koji je svevremeni lik koji postoji u svakom čovjeku. Svako zna kako izgledaju transformersi, jedino je poštovanje pažnja koju je on posvetio da izuči te crtane likove. Pogledajte malo dosljednost u svom odgovoru i lično vam savjetujem da pogledate “Piščev dvenik” od Dostojevskog, jer je on u tom djelu to zaista lijepo formulisao.

  2. Zorka

    Utisak od kojeg ne mogu da se otrgnem nakon citanja komentara je cinjenica da u crnogorskoj sredini , nažalost, ne postoji svijest o nijansiranju misljenja. Dakle, sve sve podvodi po maksimu „ Ako nisi sa njim, onda si protiv njega“. Ne bih ulazila dalje u obrazlaganje ovog crno-bijelog vidjenja svijeta i o tome toliko takav pristup osiromasuje kriticku misao. A sad malo da odigram ulogu „đavoljeg advokata“, pošto svi napadoste autora teksta, sa čijim se mišljenjem se ne slažem potupo, ali čiji pristup bih nazvala , u najmanju ruku, zanimljivim.
    Marko nalazi manjkavost u tesktu (između otalog) zbog tog sto navodno autor ne daje nikakav predlog, a kritikuje. Nikako se ne bih slozila, on to upravo cini, govorice npr. o nekoj novoj lokaciji skulpture ili neke nove pozicije koju bi trebalo ona da zauzmu. Drugo, Marko stavlja u isti rang umjetnicku vrijednost Servantesovog Don Kihota i likova iz animiranog, pa igranog filma Transformersi, sto se ja nikad ne bih ni usudila da uradim. Ali u jednom se slazem da je dijalog između umjetnickih djela jako bitan pri procesu umjetnickog stvaranja, samo moramo biti oprezni na kom nivou se nalazi komunikacija i kakave je prirode. Autor iz Zrcala daje odlican predlog nazivajući ovaj vid komunikacije „fan-art-om“. Sto se tiče samog članka, ja mu nalazim dvije bitne zamjerke. Jedna se tice ekološke poruke koja se omalovažava u tekstu. Po mom mišljenju koncept Baleticeve skulpture je naročito i prije svega vrijedan zbog pokusaja ekološog osvješćivanja, koje je veoma bitno za vrijeme u kojem živimo. Larpularističko viđenje umjetnosti se smatra zaostavštinama nekih minulih umjetničkih teorija, jer danas kreativni čin obavezno uključuje socijalno-istorjisko-politički saržaj. Moja poslednja opaska u odnosu na tekst iz Zrcala proizilazi iz poslednje recenice i tice se autorovog suviše klasičnog poimanja umjetnosti.

    • Kao prvo vam se zahvaljujem na lijepo obrazloženom komentaru i zdravom stavu koji ste iskazali. Jako mi je drago da neko na normalan način komunicira sa mnom a ne trudi se da bude zajedljiv sa neosnovanim tvrdnjama. Samo ću vam odgovoriti da nemam larpurlartističko viđenje umjetnosti i mislim da ono skrnavi samu suštinu umjetnosti. Imamo dvije suprotstavljene: larpurlartizam i utilitarizam. Ja ne zastupam ni jedno ni drugo: umjetnost samo radi umjetnosti je površna i besadržajna, a dati naredbu umjetnosti da bude korisna i svjesno je praviti za to je nemoguće i takva ‘umjetnost’ djeluje izvještačeno. Ne omalovažavam ekološku poruku Baletića, ali smatram da nije dovoljno ubjedljiva ta poruka – ja lično tu poruku nisam spomenuo jer nisam ni znao za nju! Smatram da nije dovoljno jasna poruka, jer kako će neko shvatiti šta je stvaralac htio reći ako mu neko ne kaže prethodno? Dok, na primjer, neko nema takvih nedoumica ako čita neko djelo Dostojevskog ili Tolstoja ili ako gleda sliku od El Greka, Dalija, Ešera, Pikasa… Još jednom vam se zahvaljujem za razumno izloženi komentar.

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV