Serdar i vojvoda

U Podgorici je 26. septembra ove godine otvoren festival poezije pod zvučnim imenom Eminesku-Njegoš. Mihai Eminasku vjerovatno je najznačajniji rumunski i moldavski književnik, svih vremena, čiji su romantičarski nacionalistički nazori, koji su u kasnijoj dobi pomalo prešli u antisemitizam,  značajno doprinijeli formiranju  savremenog rumunskog te i moldavskog nacionalnog bića. Prevashodno se vodi kao pjesnik iako je bio plodan romanopisac i novinar. Njegova zaostavština je ogromna, u tomovima iznos 46 knjiga. Odatle je, vrlo moguće, i motivacija naših dužnosnika za ono ‘- Njegoš’ u nazivu ovoga festivala: uspostavljanje analogije shodno značaju Njegoša našem narodu i Emineskua njhovom. U startu ovo zvuči kao zanimljiv ali potpuno nemotivisan i neočekivan poduhvat.

Iako je festival nominalno ‘svjetski’ vrlo je tiho razminuo mada je pompezno najavljen. O njegovom toku nema skoro nikakvih informacija. Najviše što se može saznati jeste kada je otvoren, lista pjesnika ‘učesnika’ i koji političar je dobio koje priznanje. Ne znamo ni dokad je trajao ni kakav mu je program bio. Pobrojano je dvadesetak ‘renomoranih svjetskih’ pjesnika koji se ne mogu viđeti na fotografijama sa ovog dešavanja. Bilo bi interesantno da smo viđeli kako su to oni  učestvovali u ovom projektu pošto nemamo predstave po kojem kriterijumu su probrani. Čak nemamo neki zbornik njihove poezije. Od strane organizatora ovoga događaja nije napravljen ni minimalni napor da se dâ kratka biografija učesnika – nama je ostavljano da vardamo po internetu ne bismo li iskamčili koji komat informacije.

Istina, ne pravi se tajna od činjenice da je našeg ‘Eminesku-Njegoša’ iznjedrio već postojeći festival ‘Mihai Eminesku’ u Krajovi koji je dosad sprovodila Internacionalna akadamija ‘Mihai Eminesku’ pod rukovodsvom Jona Deakoneskua. O čemu se ođe zapravo radi?

Prije pet godina organizovan je po prvi put Svjetski festival poezije ‘Mihai Eminesku’ u Krajovi. Organizator festivala je Internacionalna akademija ‘Mihai Eminesku’ iz Krajove u Rumuniji koja je iznikla iz istoimene fondacije osnovane 1994. a koja je  započela svoj pravi rad tek 2000-ih kad se povezala sa evropskim fondovima. U toj saradnji se i otvorio prostor za osnivanje ovakve akademije koja je stvorila festival. Predśednik Internacionalne akademije  je postao Jon Deakonesku (Ion Deaconescu) koji je jedan dio svojeg profesionalnog vijeka proveo u Jugoslaviji kao lektor na univerzitetima u Beogradu, Novom Sadu i Skoplju. Štaviše njegova doktorska tema upravo ispituje vezu jugoslovenske i rumunske savremene književnosti. U tom pogledu on je još onda stupio u kontakt sa savremenim književnicima našeg govornog područja – između ostalog i sa Sretenom Perovićem čiju je poeziju prevodio. Sve ovo se da provjeriti na ovom linku. U pitanju je štivo koje se lako prevodi uz elementarno korišćenje rječnika, posebno ukoliko čovjek ima i malo poznavanje nekog romanskog jezika. Takođe, isti Deakonesku član je DANU što je navedeno u otvorenom pismu njenog predśednika Sretena Perovića povodom izjava Branke Bošnjak 2016. godine. Čak se i na sajtu Akademije Mihai Eminscu pominje kao počasni član DANU. Dakle, prilikom organizovanja ovog festivala ili nastavka već postojećeg festivala u čast Sretena u pitanju je velika pristrasnost.

Da stvar bude smotanija: kod nas se vode kao učesnici festivala oni koji su u Krajovi nastupali po programu što se može viđeti na sajtu ove akademije. Dakle, ovi naši Podgoričani su sebi pripisali učešće pjesnika u Krajovi! Na istom linku se vidi da je ovogodišnji (šesti) Svjetski festival poezije ‘Mihai Eminescu’ sprovođen od 17. do 21. septembra 2018. Uprkos ove činjenice nama se navodi da je ‘Eminesku-Njegoš’ spontano organizovan u čast zaslužnog crnogorskog pjesnika Sretena Perovića. Mada nijesam uspio doći do konkretnih informacija o Perovićevom učešću u ovom festivalu  tokom minulih godina, ipak mogu sa sigurnošću reć da  njegov upliv jeste značajan. Čak je njegov lik prisutan i na kalendaru ovog festivala iz 2016.! Neobično je da prilikom pretraživanja na sajtu RTCG o Sretenu Peroviću iskače da je pośetio ovaj festival pjesništva u Krajovi 2014. ali se sam članak ne može naći usljed neke greške.

Da bi traljavo novinarstvo bilo potpuno – insistira se na tome da je ovo vodeći pjesnički festival u Evropi. To je očigledna neistina jer  na sajtovima poznatih izdavača i književnih udruženja ne mogu se naći podaci o festivalu. Teško da jedan festival i može ostati bez premca u svojoj disciplini poslije svega 5 godina svojeg postojanja. Posebno ako je u pitanju stara disciplina kao pjesništvo. Iako ova manifestacija nije ništa značajnija nego Večeri poezije u Strugi, pompezno se obznanjuje kao da je u pitanju vjekovno kulturno središte.

Najvažnijim događajima ovog festivala se predstavlja davanje nekakve zlatne lente predśedniku te premijeru Crne Gore kao i posebne zahvalnice predśeniku crnogorskog parlamenta. Zasluga kojom su zavrijedili ovakav tretman jeste njin doprinos obnovi samostalnosti Crne Gore. Mada Crna Gora u svom biću ima mnogo toga pjesničkog, neumjesno je bilo da se tom pobudom dijele priznanja njenim rukovodiocima. Posebno, to da rumunski pjesnik, kulturolog i doktor nauka daje crnogorskim političarima nagrade ove vrste tokom nekakvog festivala poezije. To je vrijeđanje inteligencije. U kojem je smislu ovaj Deakonesku sposoban da ocijeni nečije zasluge za Crnu Goru i crnogorstvo? Ovakva priznanja nijesu za festival koji treba da slavi poeziju. Tim prije što niti Đukanović niti Marković niti Brajović imaju veze sa poezijom. Takođe, njihov doprinos osamostaljenju Crne Gore izrazito je sporan.

Dakle, ovaj ‘festival’ pokazao je brojne propuste među kojima je možda i najveći to što se on ne može pjesničkim nazvati. Naime, festival nije pravovremeno najavljen kako bi zainteresovani pojedinci, prevashodno mladi neafirmisani pjesnici, mogli da se priključe radi sticanja potvrde o vlastitoj umjetnosti. Umjesto toga, nagrade su dijeljenje potpuno nezavisno od oblasti djelovanja. U našem slučaju priznajna su dobili oni koji su stekli potvrdu u vlastitim krugovima a koja očigledno nije zadovoljila njihove sujete. Štaviše, po konceptu i medijskom prikazu – ovo nije dešavanje koje je otvoreno bilo za ljude pjesničke struke već je strogo za “elitu” predodređeno. Posredno je  pokazana slabost medija koji inertno i bez razmišljanja nabrajaju podatke u koje nijesu prećerano sigurni. Mogu se kladiti da niko nije ni pokušao da barem preko interneta istraži koji su to pjesnici koji su ‘učestvovali na festivalu’!

U pogledu nagrada ponajbolje je prošao Sreten Perović koji je pored dosadašnjih zvučnih priznanja dobio još jedan počasni doktorat, ovaj put od Ukrajinske akademije na čiji je predlog uključen u Evropsku akademiju nauka, prošle godine, članstvo u Moldavsku akademiju nauka i umjetnosti kao i veliku nagradu Internacionalne akademije ‘Mihai Eminesku’!

Sve ovo doprinosi opštem utisku da je Internacionalna Akademija ‘Mihai Eminesku’ nedovoljno ozbiljna institucija koja se shodno interesima razbacuje nekakvim nagradama čiju vrijednost običan čovjek ne razumije. Povremeno stupaju u saradnju sa vrijednim stvaraocima kako bi sebi dali pokriće za čisto interesne motive svojeg djelovanja. Ovaj događaj treba više tumačiti kao uvod u saradnju sa rumunskim preduzetnicima kojom se hvalisao gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković dok nagrade dolaze neka vrsta predujama. Samo je tužno da pjesnici čiji stihovi obiluju vrijednošću pristaju na ovakvu vrstu trgovine koja formalno funkcioniše pod parolom: “Ja tebe ‘Vojvoda’ ti mene ‘Serdare’!”.

 

Mato Kankaraš

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6486

Objavio dana Oct 16 2018. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV