Petar I Petrović

Osmanlije su u obe bitke bili poraženi. A u bici na Krusima poginuo je Mahmud-paša. Tada su u sastav crnogorske države ušli Bjelopavlići i Piperi. Petar I je iskoristio ove dvije velike pobjede da ustanovi državne institucije. U oktobru 1798. na skupštini u Stanjevićima, donešen je Zakonik opšti crnogorski i brdski od 16 članova, koji je na skupštini na Cetinju 17. 8. 1803. godine, dopunjen sa još 17 članova. Ovim zakonom stvorene su osnove za učvršćivanje crnogorske države. Istog dana kad je izglasan Zakonik u Stanjevićima, na inicijativa Petra I, ustanovljeno je i Praviteljstvo suda crnogorskogi brdskog (Kuluk), koji je imao upravnu i sudsku vlast. Pri praviteljstvu oformljena je narodna kancelarija sa sjedištem na Cetinju koja se brinula za administrativne odluke suda. U njoj su radili sekretari, kojih je ponekad kao 1811. bilo trojica. Poznatiji od njih bili su Franjo Dolći, Jakov Stefanović, Simeon Orlović, Sima Milutinović-Sarajlija. Državni organi koje je oformio Petar I nijesu postigli veliki uspjeh, jer su članovi suda radili besplatno i država nije imala mehanizam da sprovede odluke suda i to je, ipak, bio veliki iskorak za Crnu Goru jer je Petar I uspostavio temelje izgradnji državnih organa u Crnoj Gori. Vladika Petar I je nekoliko puta pokušao da Boku pripoji Crnoj Gori. Prvi put 1797. godine, kad je Napoleon ukinuo Mletačku republiku, vladika Petar je zauzeo Budvu, ali je ubro morao da se povuče, jer je Boka mirom u kampoformiju 1797; pripala Austriji.

Na poziv Rusije koja je takođe ratovala protiv Francuske, vladika Petar I je 1806; po drugi put ušao u Boku i sa Bokeljima i Rusima ratovao protiv Francuza u Boki, kao i na teritoriji dubrovačke republike. Početkom 1807., na poziv Rusa, sa Crnogorcima je ratovao u Hercegovini, đe je doživio poraz prilikom napada na osmanske utvrđene gradove Nikšić i Klobuk. Kada je Napoleon doživio poraz u Rusiji 1812., i od Evropske koalicije 1813. godine, Petar I je u septembru 1813. po treći put poveo Crnogorce u Boku i istisnuo Francuze iz svih mjesta u Boki, osim iz Kotora, koji se držao do kraja decembra, kada su se francuske trupe iz grada predale. Rezultat tih borbi bilo je proglašenje ujedinjenja Crne Gore i Boke u Dobroti, 29. oktobra 1813. Na Bečkom kongresu 1814-1815. godine velike sile su odlučile da Boka pripadne Austriji. Rusija nije podržala crnogorski zahtjev da Boka ostane u sastavu Crne Gore, pa je ruski car Aleksandar I, zatražio od vladike da ne pravi probleme austrijskim trupama koje će preuzeti Boku. Petar I je bio prinuđen da se po treći put povuče iz Boke. Zbog čestih gladnih godina i nezavidnog položaja u kojem se našla Crna Gora (Rusija je prestala da isplaćuje godišnju pomoć) Petar I je pravio planove o iseljavanju Crnogoraca u Rusiju.

Jedini veći uspjeh do kraja njegove vladavine postignut je 1820. godine kada je u Morači poražena vojska bosanskog Džalaludin-paše koju je predvodio njegov delibaša. Tada su združene crnogorske snage Moračana, Rovčana, Pipera, Bjelopavlića i Pješivaca nanijele poraz bosanskoj vojsci a Morača i Rovca se od tada nalaze u sastavu Crne Gore. U spoljnoj politici Petar I se uglavnom oslanjao na Rusiju , mada je s njom imao gorkih iskustava. Iz Rusije je proćeran 1785. godine, a najbolji odnosi između Rusije i Crne Gore bili su za vrijeme cara Pavla I (od 1796. do 1801.) koj ije Crnoj Gori redovno isplaćivao godišnju pomoć, a nakon pobjeda na Martinićima i Krusima car Pavle je odlikovao Petra I Ordenom Aleksandra Nevskog, prvog stepena. Za vrijeme vladike Petra I uspostavljene su prve veze između Crne Gore i Srbije. Vladike Petar I je 1809. godine krenuo s vojskom prema Hercegovini dok se Karađorđe kretao iz pravca Sandžaka prema Vasojevićima. Posljednje godine života vladika je proveo isključivo na Cetinju.

Vladika Petar I je napisao Kratku istoriju Crne Gore koja je objavljena u kalendaru Grlica. Krajem oktobra, 29. 10. 1830. Petar I se razbolio. Pred prisutnim glavarima koji su se zatekli na Cetinju, izdiktirao je Simu Milutinoviću testament u kojem je za svog nasljednika odredio Rada Tomova Petrovića. Sljedećeg dana 30. 10. 1830. vladika Petar I je umro. Za crnogorske prilike bio je izuzetno prosvijećen vladalac. Govodio je ruski i italijanski jezik. Napisao je veliki broj poslanica, koje imaju i značajnu književnu vrijednost. Još za života crnogorci su Petra I zvali Sveti Vladika. Na inicijativu Petra II Petrovića Njegoša, Petar I je 1834. proglašen za sveca (Sv. Petar Cetinjski). (Istorijski leksikon Crne Gore)

1 2

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1909

Objavio dana stu 8 2010. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN