NETA Crveno

Sve je bilo animalno. Sve jeste animalno i sve će biti animalno, poručuju tvorci predstave „Crveno“ (CNP 14.10.2010). Crna poruka za one koji poštuju život. Kao da su predstavu režirali apstinenti od droge pa im je zbog nemanja „inspiracije“ sve crno i nagrđeno u čovjeku i oko njega.

Glumci su se stvarno trudili da budu životinje u ljudskom obliku, i uspjeli su. Je li to umjetnost življenja? Ta spontanost koja se pretvorila u bestidnost na sceni.

U predstavu je ubačeno, bez koncepcije, svega i svačega. Grdilo simbola nepovezanih – bez ideje vodilje. Sve je dozvoljeno, sve može da igra.

Niđe ništa od čudnovate erupcije unutrašnjeg svijeta u naš svakodnevni svijet prostora i vremena. Niđe ništa o probijanju transcendentalnog, jedinstvenog svijeta u svijet svjesnog.

Tvorci predstave kažu da su radili po motivima romana „Zovem se crveno“. Šipak. Nijesu to motivi već neke površne činjenice koje nemaju veze sa suštinom djela Orhana Pamuka. Eto i pozorište je zaglibilo u postmodernizam. To je NETA – nova evropska teatarska akcija!

Dakle, iz kolektivno nesvjesnog na sceni su bili samo zli dusi. I još ispadosmo za sve krivi mi (siroti gledaoci) koji smo došli na predstavu. Ispsovali su nas glumci namrtvo, naročito na kraju kad su ugurali Jugoslaviju u sve to. Zato im nijesu aplaudirali oni koji imaju dušu. A bilo ih je poprilično.

Reditelj Martin Kočovski i dramaturg Bilge Emin kažu da njihova predstava istražuje dva puta sa kojima se danas suočavaju mladi ljudi. Prvi je, kažu, izrazito religiozan dok je drugi – put neograničene slobode života i svijesti… Ništa od ovoga ne viđesmo što se tiče prvoga puta. U njihovoj predstavi Zao duh je progutao religiju i nije mogao da je svari. Ova dvojica toga nijesu svjesni kao da i oni žive u duhovnom haosu i pometnji „opasno blizu stanja ludila, ne histeričnog ludila kako se javljalo u srednjem vijeku, već ludila sličnog šizofreniji u kojoj je izgubljen kontakt sa unutrašnjom realnošću a misao je odvojena od svoje emocionalne podloge“.

I na kraju, moram da citiram definiciju religije iz Oksfordskog rječnika jer autori ne znaju jede li se to ili pije: „Religija je čovjekovo priznavanje neke više nevidljive sile, koja ima vlast nad njegovom sudbinom i pravo da zahtjeva njegovu pokornost, poštovanje i obožavanje.“

 

[Preuzeto sa bloga Bosiljke Kankaraš – www.bosiljkakankaras.com]

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=125

Objavio dana Oct 30 2010. u kategoriji Pozorišni. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV