Laža reciklaža – napredak u ćorsokak

Vaga za plastične boce na ulazu u reciklažu 

Planirano je da se u postrojenju u Žabljaku selektuje i pakuje otpad iz Žabljaka, Šavnika, Plužina, Pljevalja, Mojkovca i Nikšića. Raduje nas da „Inter trejd“ planira nova ulaganja kao što je mlin za plastiku – rakoli se Preśednik Opštine Žabljak. Brđanska gospoda nastavljaju da srljaju u smećarski biznis.

Dopada im se i neki svoj ćar vide.

Ne postoji bizarnija ideja od nakane da se zarađuje na preradi đubreta i smeća u mjestu koje je Mjesto Svjetske baštine UNESCO-a. Zaista treba biti uvrnut pa regionalno smetlište za pola Crne Gore locirati u ekološku prijestonicu Crne Gore. Ova ideja je sprovedena od strane vladajuće vrhuške pa je državna vrhuška odgovorna za ovu tarapanu, za ovaj cirkus, za ovu apokalipsu. Ova, kao i svaka druga, investicija u Crnoj Gori (čak i daleko manja od 2.500.000 eura) morala je biti odobrena je od bivšeg Premijera Đukanovića i resornih ministara Simovića, Gvozdenovića i partijskih gaulajtera Roćena i Žugića. To su, u ovom trenutku, naše elite odlučivanja i usmjeravanja razvoja države, koliko se god to nama ne sviđalo. Ali to nam govori i o gubitku mentalne kondicije upravljača razvojem i o neuračunljivosti prilikom odlučivanja o korištenju razvojnih potencijala.

Strategija upravljanja otpadom definisala je da se otpad za Pljevlja i Žabljak locira u Pljevljima jer su Pljevlja daleko veći grad i proizvođač otpada nego sama varošica Žabljak i imaju održiviju, jeftiniju i daleko veću mogućnosti dalje prerade otpada.

Regionalna smećara na Žabljaku

Umjesto toga Direktor Direktorata za otpad u Ministarstvu turizma, g. Asanović, je, suprotno zakonu, potpisao građevinsku dozvolu za izgradnju laže reciklaže i projekat je realizovan po cijeni od 2.500.000 eura. Pravna strana jasna. Riječ je o čistom kriminalu. Ali čemu onda služe sve ove strategije, zakoni i odluke koje niko ne poštuje? Pred očima nam se odvija jedan reality show daleko suptilniji od onih realitija na tv ali ima istu suštinu – a to je zamajavanje priprostih. G. Asanović je samo maškara jer u ovom tamnom vilajetu sve što se usvoji u crnogorskoj skupštinskoj brbljaonici je samo dimna zavjesa za realno ostvarivanje drugih odluka donesenih u šićardžijskim i lihvarskim krugovima.

Objekat laže reciklaže su svečano otvarali i premijer Đukanović i Marković. Đubretarnica nikada nije preradila niti jedan komad đubreta do današnjeg dana. Jedino je za potrebe TV Bastilje nekoliko radnika komunalnog preduzeća par minuta glumilo đubretarce i pabirčilo golijem rukama nešto iz lokalnog žabljačkog smeća. Niko nije novo zaposlen i nikad neće stići niti jedan kamion smeća iz Pljevalja ili Nikšića.

U donatorskom ugovoru Slovenci su dali pare za „reciklažno dvorište“ za  čitav śeverozapad Crne Gore, od Nikšića, Plužina, Šavnika i Mojkovca do Pljevalja. Područje pokriva oko 100.000 stanovnika i đubretarnice za manje stanovnika nijesu održive. Kako prikupiti plastični otpad iz ovijeh mjesta kad je pabirčenjem iz svog smeća moguće odvojiti do 3% sirovine? Ovo područje je ispresijecano najdubljim evropskim kanjonima i glavni đubretarski centar se popeo na 1.500 metara nadmorske visine i na stotine kilometara udaljenosti od centara proizvodnje i sakupljanja otpada. Surove planine, uski i krivudavi putevi, veliki snjegovi i kiše te udaljenost prevoza otpada čine logistiku ovog projekta nevjerovatno skupom. Tovariti plastične flaše i voziti ih radi presovanja od 60 do 160 kilometara u jednom pravcu na planinske vrhove jeste suludo. Usput, veličina objekta laže reciklaže je samo nešto manja od podgoričke reciklaže. Apsurdistan. Zašto Slovenačka vlada ne izvodi ovakve egzibicije na Bohinjskom jezeru ili na Bledskom jezeru ili u Logarskoj dolini ili u NP Triglav? Sve činjenice o neodrživosti ove ćaknute investicije slovenački zlobeci su znali prije realizacije projekta a ipak su ušli u neodrživu investiciju. Zašto? Njihov ministar prije neki dan telali o njihovih 172 miliona eura pomoći. Nije nego, evo vidimo kako to rade u Žabljaku.

Laža reciklaža skršena snijegom

Razgracij’o se brđanski Preśednik jer će firma „Inter trejd“, kojoj su za 1000 eura iznajmili lažu reciklažu, donijeti na Žabljak i mlin za plastiku i početi industriju prerade plastike. O sancta simplicitas! – priča se da je rekao Jan Hus kada je jedna starica prinijela komad drveta na njegovu lomaču. Mlin za plastiku znači da se prljava, ljepljiva i masna plastika mora primjenom hemijskih odmašćivača i reagensa dovesti do besprekorne čistoće.

Pod uslovom da savladaju logističke probleme transporta i primarne selekcije dovoljne količine plastičnog smeća.  Za to je potrebna velika količina vode a Žabljak je jedina opština u CG koja nema stalni površinski vodotok. Dakle, najkvalitetnija planinska voda Crnog jezera ili Modrog jezera biće korišćena u hemijskoj industriji.

Hemijski tretman plastike stvara veliku i opasnu nečist i industrijski hemijski otpad koja se mora neđe deponovati a brđanski dizdar niđe ne govori o prečišćavanju voda zagađenih industrijskom hemijom. Misle deponovati užas u Taru ili u podzemne izdani Nacionalnog parka Durmitor.

Tražimo naziv za ovaj kompleksni duhovni fenomen apokaliptičnog razvoja i života u CG i za sada smo mu dali domaći privremeni naziv – đukanovština.

 

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=6221

Objavio dana Jul 9 2018. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV