Vulgarno spajanje u Gradskom pozorištu
Bila je premijera „Snježane i sedam patuljaka“ u KIC-u Budo Tomović, u petak, 19. februara.
Žao mi je što đeca imaju priliku da gledaju dvije bajke spojene na ovako vulgaran način. Igor Bojović se odvažio da prepravi dramskog pisca Aleksandra Popovića, tačnije da spoji njegovu „Snežanu“ sa „Pepeljugom“ ali vrlo nepromišljeno. Samim tim što je pristao da bude reditelj ovakve drame, Veljko Mićunović, sin aktuelne rektorke Radmile Vojvodić, je tu vulgarizaciju podržao.
Odrasli ili preciznije društveno-politički sistem u kojem živimo više od dvije decenije truje đecu raznim sadržajima. Preko kulturnih institucija to je najopasnije zbog procesa individuacije – pretvaranja osobe u ličnost. Zato direktorica, ako razumije ovo što pišem, autoritetom funkcije koju obavlja – ovu predstavu treba da prebaci iz segmenta za đecu u segment za odrasle. Roditelje prvo treba vaspitati ako ste uvjereni da je pozorište škola za narod.
Predstava je počela vrlo nejasno i neartikulisano. Iznebuha su došle tri glumice iz gledališta, od kojih jedna predstavlja majku (pomajku Snježaninu) a druge dvije – njene prave šćeri. Iz gledališta je došla još jedna glumica natovarena trima torbama. To je Snježana bila. Ovđe se odstupilo dosta od bajke i teksta Aleksandra Popovića, a da bi stvar bila gora – šćeri su prikazane kao majčini poltroni. Ubrzo smo u ovom prikazaniju mogli viđeti scenu iz grand parade i pjevača stopljenog sa likom, glumca Branimira Popovića. On je stvarno uživao u svojoj ulozi. Đeca-gledaoci misle da je tajo uključio veliki televizor u dnevnom boravku i aplaudiraju u ritmu jer on to želi. E pa ne radi se to tako u pozorištu! To je jeftin trik! Đetetu daš splačine pa se poslije pitaš šta mu bi, pa malo sam mu dao, kako se otrova tako brzo? Đeca su upijajući um, dragi afirmisani umjetnici, rekla bi čuvena pedagogica i psihologica Marija Montesori.
Nešto u glavama dramaturga i reditelja nije dobro postavljeno kad im je žena-majka u suštini zla vještica, oličenje zla. Nije zaludu u originalnoj bajci napisano da Snježanina pomajka nema svoju đecu! To je osobit karakter žene, koja ne zna šta znači biti majka. Sa komercijalne strane Zapada je ovo ruganje stiglo a sve što otud stiže je prava stvar. Arhetipsku majku – bezuslovnu ljubav – treba pretvoriti u zlo kao u jeftinim američkim komedijama blesavog sadržaja. Tako je u evroatlanskim integracijama a mi smo mali narod, moramo sa svijetom. „Og, og, jade žalosti! Kuku ljuđi!“ reka’ bi jedan od najžešćih boraca za crnogorski jezik Matija Bećković.
Inače, jezik u ovoj predstavi ima posebno važnu ulogu. Junaci koji su bez suštinskog pokrića nametnuti kao zli – zbore izvorno crnogorski dok oni koji navodno predstavnici dobra – zbore standarnim srpskohrpskohrvatskim, ijekavskog izgovora. Ne znam šta je pisac ovim htio da postigne, ali je očigledno da je na ovaj način od jotovane varijante crnogorskog napravio sprdnju.
Borba dobra i zla – to je bila ideja predstave, kako nam reče reditelj. Nažalost, toga u predstavi nema jer prije svega likovi ne izrastaju pred gledaocima. Lik Snježane je veoma neuvjerljiv naročito kad je menadžer-pjevač ugurava na takmičenje a ona se gica. Kako je to bilo glupo! Zbog čega oni nju ćeraju da učestvuje na takmičenje i bude dodatna konkurecija, kad je ne podnose? Čak uvijek i augmentativ koriste za njeno ime. Jedino đe Snježana „pokazuje“ svoju dobrotu, ili bolje reći uvjerava nas u nju, jeste kad pjeva da je dobra. Kako stvari stoje, mi treba da joj vjerujemo na riječ.
Sedam patuljaka je mnogo lijepo djelovalo na sceni, ali njihove funkcije u predstavi skoro da nema! Jedva im je šta teksta dato da progovore, te smo se samo ovlaš upoznali sa njihovim karakterima, što je ogromna greška dramaturga. Sedam patuljaka je sedam bitnih karaktera koji su od ključnog značaja za bajku, a ovđe su potpuno preskočeni.
Na kraju, predlažem da Gradsko pozorište ovu predstavu prikazuje političarima, tvorcima ovog nakaradnog sistema đe se pošten posao ne isplati. I svaki dan bi predstava trebalo da se igra u Skupštini i Vladi. Idealan je prostor i ona nova zgrada, skoro napravljena za rekreativnu nastavu studenata.
Čestitke majstoru scenografije i glumcima, naročito Nadi Vukčević zbog posvećenosti glumačkom pozivu i talentu koji njeguje.
Jovana Medojević
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4651
Objavio