Vuk Stefanović Karadžić

vukNajnezgodnije je bilo kako su njegovi protivnici, govoreći da on hoće da pokatoliči srpski narod, na svoju stranu odvukli mitropolita Stevana Stratimirovića, koji je bio vrlo uticajna ličnost u to vrijeme. Za života, Vuka, njegov narod nije poštovao previše, ali ipak su tu bili odredeni pojedinci koji su shvatili veličinu njegovog reformističkog pokreta. živjeći u stalnoj bijedi i nemaštini, ipak je pobijeđio iako su njegova reforma zvanično usvojila tek 4 godine nakon njegove smrti 1868.
Sto se njegove sakupljačke djelatnosti tiče, tu se samo može reći kako je on već tada prepoznao vrijednost narodne usmene književnosti, te kako ona nije bila zabilježena aktivno radio na njenom sakupljanju. Veći dio svojih pjesama je pokupio sa područja Hercegovine, Crne Gore, Dalmacije i Like. Pjesme je sakupljao tako Što bi kad dođe u mjesto đe bi bio ponat neki narodni guslar sluŠao njegove pripovijedanje i zapisivao..
Najpoznatiji pjevači su bili Starac Milija, Filip ViŠnjić i Tešan Podrugović. Ali bilo je i mnogo anonimnih pjevača kojima se ime nije ni do danaŠnjih dana razotkrilo.
Pjesma koja je očarala tadaŠnju Evropu bila je “Hasanaginica”, Tada su veliki evropski književnici i umovi ugledali kako se i u malom narodu sa južnoslovenskih prostora krije velika književna nadarenost.Posebno se naŠa književnosti sviđela Geteu,braći Grim i Rankeu, koji su bili veliki Vukovi prijatelji.
Što se tiče ličnoga života, Vuk ga nija imao mnogo jer je veći dio svoga vremena provodio radeći. Lični život mu je obilježilo ženidba, koja se desila brzo nakon selidbe u Beč. Oženio se austrijankom Anom Marijom Kraus, sa kojom je imao mnogo djece. Postoje izvori koji govore da je zbog nje primio katoličanstvo, u Šta niko nije použdano siguran te se žvanično ta činjenica opovrgava i gleda kao propaganda Vukovih protivnika koji su ga optužili da hoće da pokatoliči srpski narod.
E sad, postoji mnogo toga Što oko Vuka i njegovog pravopisa ostalo neiskazano i prećutano. Zanimljivo bi bilo govoriti o tim nekim stvarima koje mnogi srpski lingvisti prećutkuju.
Svaki laik zna da je Vuk govorio “PiŠi kao sto zboriŠ”, ali da je i pored toga uveo mnoga pravila za standardni jezik.. Pored uvođenja novih slova tu je biloi drugih pravila oko kojih danas nastaju sporenja.
Vuk Karadžić, iako je imao hercegovačko-crnogorsko porijeklo, htio je da svoj lokalni jezik očisti od jotovanih oblika kao Što su đe, đevojka, ćerati idr. Predlagao je uvodenje nejotovnih oblika gdje, djevojka i tjerati, i po ovome mi koji se aktivno borimo za crnogorski jezik bili bi zaostali hvatajući se za te oblike. Ali to je samo dio priče! Vuk se pored svega aktivno zalagao za ukidanje ekavce, ikavice i kajkavskog i čakavskog narječja. Kako sad to? Zar Vuk nije po naŠim uciteljima srpskog jezika veliki borac za srpski jezik i reformator? A kako sad da se zalaže protiv ekavice?
Vukov jezik je jezik koji bi trebao da ujedini sve jezike ovog govornog područja u jedno, on je mislio da će njegovom tvorevinom od jezika govoriti svi jugoslovenski narodi, izuzev Slovenci i Makedonci.
Ali mora se priznati, i pored Vukovog velikog angažovanja i veličine njegove reforme,stručnjaci su pružali otpor. Strah od promjene bio je jači od viŠih ciljeva.. Ekavci su se žestoko boril za svoje narječje i kako ih je bilo u povećem broju, uspjelo im je. Ikavica se u Hrvatskoj i nije prviše govorila bez u reonu Dalmacije i Like, ali kako ona prirodno naginje ka ijekavici, nije bio problem promijeniti govor ali se ipak zadržao u žargonu. Kajkavsko i Čakavsko narječje nije bilo previŠe popularno i zadržalo se u govorima u pojedinim djelovima Zagorja i Dalmacije.
Eto, jedino su  naŠ govor, koji je po svim Vukovim pravilima najpravilniji,razni stručnjaci zapeli da ocrne kao neŠto arhaično i seljačko, dok se nepravilnosti kod ostalih naroda tolerišu. Zbog čega to? Zašto se ova četiri jezika ne mogu smatrani kao četiri verzije jednog te istog (Vukovog) jezika te  da ne smetamo jedni drugima pri ispoljavanjima osobenosti svakog jezika?
I poslije više od 200 godina, Vuk nije na pravi način shvaćen. Zloupotrijebljen je od strane ostrašćenih lingvista koji su se odaljili od biti i suštine svoga jezika. Jedina Vukova nagrada bila je od Evrope, koje je govorila sasvim drugim jezicima. Kako je bila rasterećena sa te strane mogla je da iskaže Vuku dužno poštovanje: članstvo u Počasnom drustvu pri univerzitetu u Krakovu, počasni doktorat Univerziteta u Jeni, članstvo u Učenom slovenskom durstvu u Petrogradu, te članstva u Triniškom i Getingensom društvu.

 

Mato Kankaraš

1 2

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=1837

Objavio dana nov 7 2011. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV