Šumski dobroželatelji GMIFF-ovci

Prošlog mjeseca se završio neki Zeleni filmski fest u Žabljaku – GMIFF. Feštađuni su posvetili svoja priključenija zaštiti šuma, tako vele. Šumobrižnici su to veliki. Samo nikako da saznamo ko plaća svu tu šumobrižničku bulumentu. Koliki je budžet fešte, ko su finansijeri i kome podnose izvještaj o radu? Možemo li znati koliko je duboka ova ljubav CEZAM-a za okolišem, šumama i Žabljakom?

Ministarka zelembaćica gđa Gjurović-Novaković je otvorila feštu. Dakle, ta činjenica nam može pomoći u otkrivanju prikrivenih zelenih dobroželatelja. Ko su ostali skromni eko meštri, je li iko čuo za njih? Eko feštu podupiru: bankari Erstovci – lihvarska internacionala, Fondacija Petrović Njegoš – čime li je pomoga princ, neki Arhimed, TV Bastilja – sakrili bože, Coca Cola – eko svijest, Jameson viskijevci – dobra vatrena voda, Marteks – eko uđenice i pršutice, Plantaže – najveći cg poreski dužnici, herbicidi i pesticidi, pa Franco i njegovi sudžuci, krvnici Lima i Bijelog Polja, 1.600 tona izgorelog mesa na deponiji, Dojče ambasada – cuzamen arbajt ilegalni parking na Crno jezero, pa Turk čam – Erdoganove delije aferim, pa Inpek sa burecima i žu-žu, Animal Survival International – ko su tice, nekakav AMI, još jedno ministarstvo, ostalo sitnijem slovima napisano na plakatu i ne mogasmo pročitati – nebitne prišipetlje. Jesu li tu i ovi što drže festival filmskog scenarija u Šavniku? Ne vidimo ni UNDP-pijevce.

Činjenica je i da se upravo tih njihovijeh fištičkih feštačkih dana siječe ogromna šuma na putu prema kanjonu Tare, prema selu Nadgora, u reonu Tepačke šume. Ovim upravlja Uprava za šume ali je područje u zaštićenim buffer zonama NP Durmitor. U šumama koje imaju ekskluzivnu turističku svrhu opstojanja za posjetioce turističkog mjesta Žabljak i zaštite granične zone NP Durmitor počele su divljačke śeče. Skoro svaki turista prođe ovim slikovitim šumskim pejzažima. Pośetioci Žabljaka su preneraženi, zapanjeni i ogorčeni. Ovo je pravilan način razvoja turizma i zaštite životne sredine po gđi Gjurović-Novaković. Istovremeno ovi GMIFF-feštađuni udarili u zurle i talambase i feštaju li feštaju, krkaju li krkaju, dok hiljade stabala oko njih obara i masakrira mehanizacija koncesionara Uprave za šume.

Kako nazvati ove naduvene eko tice, ove eko zgubidane, ova eko čagrljala, ove reljaksirane eko kurajbere, eko parazite i eko gulanfere? Deset hiljada kubika najkvalitetnije šume se pustoši dok ovi dilberi dijele nagrade i čojkaju se, prče se i kokote filmovima o zaštiti šuma. Njihova mamurna, ošamućena i bezobzirna publika feštađunska oduševljena je filmovima dok baš u vrijeme fešte na djelu imamo šumsku kasapnicu i šumski pokolj. Oni eko feštajn i eko šićar i eko vozdižu se u kasabi večerom dok cijeli dan tutnje šleperi duplaci pretovareni stablima da se zemlja potresa.

Ove feštadžije postoje već devet godina a za to vrijeme je učinjena nepopravljiva šteta Nacionalnom parku Durmitor i park je survan u provaliju, isprofanisan i devastiran do neprepoznatljivosti. Ne može se ova apokalipsa vezati samo za režim ovaj ili onaj već je ovo stanje kulture upravljačkih struktura u Ministarstvima ekologije i Min. turizma, Vladi CG, i stanje nivoa duhovnosti cijele države. GMIFF je slika i prilika, slatka ali buđava šećerlema. Ranijih godina su ova kastiženija śekla drveće oko Crnog jezera i od njih pravili trupine za śedenje za njihove bezočne eko prevare. Te su trupine ostajale danima na samom ulazu na Crno jezero, na onoj najspektakularnijoj vizuri, a zatim su bacane da trunu na desetak metara sa strane.

Najelitnija eko zona gorskih očiju, obala Crnog jezera, je bila pretvorena u prašnjavi hipodrom za GMIFF-ovce đe su stotine kopita pośetilaca vašarišta ubile svaku travku i misao života na ionako surovom i posnom zemljištu glečerskog jezera. Okolna šuma se premetnula u golemi nužnik na otvorenom. Ne može svaki čovjek trpljeti nuždu do toaleta u naselju a neke proćera šica zbog hladnoće il neke muke druge. Šta će ljudi? Ne može se proći od fekalija ali ni od bijelih papirnatih umazanih maramica. „Šta se bjeli u gori zelenoj, il je snijeg il su labudovi“, mi dodajemo: nit je snijeg nit su labudovi već su maramice papirnate Age abaz age, ali i kolega mu iz ranijih vlada.

Noćni groteskni divljački koncerti na Crnom jezeru su potpuno proćerali živi svijet Durmitora sa jezera i pretvorili ga u pustinju. To li je svrha nacionalnog parka i nema li drugog mjesta za bruj i tutanj, vrtutmu i tandrkanje? Reflektori feštađunaša i reflektori iz lokalnog bircuza na jezeru obesmislili su svaku ideju o prirodnosti i ekologiji. Suluda zaprašivanja Nacionalnog parka protiv komaraca su jezivo śedočanstvo neopisivog vrtloga ludosti cg institucija. Uništavanje žaba u vodenim područjima Nacionalnog parka smrtonosnom hemijom je pokazatelj destruktivne ludorije koja je nezamisliva u civilizovanom svijetu. Smeta gospodičiću iz Bara kreket žaba i zuj komaraca. Pa zašto je šloser došao na Ž. i na Crno jezero, zašto nije ostao u željezari, tamo nema komaraca i žaba. Ako je Agencija za zaštitu prirode ikada išta dobro uradila onda je to što je mršnula GMIFF-ovce sa Crnog jezera. Pozdravljamo liferovanje ove raspojasane družine van parkova. Slijedeći potez Agencije mora biti šibanje ćumez aga državnih i zatvaranje skarednog bircuza na Crnom jezeru. Nije dovoljno išćerati Gmiff-ovce.

Eko efektnost GMIFF-ovaca je jasna tj nikakva ali se ove tice održavaju već 9 godina u sedlu. Pokušavaju da diktiraju eko agendu a u stvari su sedativ za masu orjata i ispijača kava u Žabljaku i koprena za poduhvate korumpiranih zloća iz Vlade CG, Ministarstva ekologije i ostalih paralihvarskih institucija, banaka, električara, drvośeča, pirana iz nac. parkova i cijele partijsko-državne pantljičare. Upravo ovi feštađuni i njina bekrijaška eko publika nijesu primijetili da je zlatiborizacija i budvanizacija Žabljaka eksplodirala ovijeh dana punom snagom. Pet kranova koji grade solitere nalaze se u sred Žabljaka na 70 metara od eko feštadžija i njihove mamurne publike željne eko mudrolija a u stvari pred očima ovih eko veseljaka uništava se nekoliko preostalih sto godina starih drvenih kuća, zadnji ostatak tradicionalne durmitorske gradnje i zaludu zaštićeni centar Žabljaka, koji je uspio odbraniti se od pirana ranijeg režima. Feštađunaši su 9 godina zlorabili eko priču i zavodili, na sreću, samo eko somove. Upotreba eko ideja za polit promociju i promidžbu nije baš uspjela. Nijesu crnogorski zeleni ljudi baš toliki zelembaći da ih prevedu žedne preko vode dvije-tri zelene bubašvabe.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora