Šumska mafija ponovo jaše

Bijaše ministra Stijovića ufatila pomama za pravdom kad je preuzeo resor šumarstva. Nije gotivio kancelarijsku opremu. Bio je konsterniran i kad je vidio neke dnevnice davnašnjeg ministra. Pomama za pravdom mu tada ni na kraj pameti nije sugerirala promjenu načina eksploatacije šuma već bizarne eskapade lične mržnje prema prethodnicima. Taj šumarski „ekspert“ dugo nije kamenio o poslovima resora za koji je odgovoran u Vladi CG. A kad je prokamenio viđesmo da na zapadu nema ništa novo. Simović se samo premetnuo u Stijovića.

Nedavno je g. Stijović bio u Plavu – neko će misliti zbog unaprijeđenja sistema gazdovanja šumama – jok, meraklija se sladio borovnicama a iza zavjese se razgovorio sa staro-novim prekaljenim koncesionarima CG šuma. Ko je imao imalo iskustva sa domaćim „elitama“ odmah je prozreo ovog smetenjaka, šarlatana i ćardžiju. Oni se uvijek tako ukrivaju pred prostodušnim narodom.

Bizarnosti su uvijek izraz šarlatanstva, pregonjenja, kočoperenja i marifetluka.

Dosadašnja dugogodišnja šumarska strategija i meraklijski odnos prema šumama trag je nemjerljivog duhovnog nemara i zla namjera prema nacionalnoj prirodnoj baštini te golemo prelivanje novca iz državne šumske riznice u džepove šumskih šićardžija i dahija. Šumske krađe i prekrađe ostvaruju se kroz lako vidljive koncesione prevare i otvoreno zalaganje novo-starih interesnih lobija da se kroz sistem „udri i bježi“ nastavi sa urnisanjem i zaštite, i industrije i prerade drveta u CG.

Krađe i prekrađe koje je ustanovila šumska mafija moraju uključivati državni establišment. No, to smo znali i ranije od starih vlastodržaca. Novina je što su se novi vlastodržci prešaltali brzinom munje. Svima je zajednička crta ignorancija ekologije i bilo kakvo pominjanje zaštite i transparentnog i strategijskog djelovanja u šumama Crne Gore. Ne zaboravimo i trećeg, i najjeftinijeg, saučesnika u uništenju naših šuma, njihove medijske telale. Tako se stvorio krug mafiozi-državne tevabije-telali.

Ekološka neuravnoteženost i ravnodušnost je i stvar nerazumne egzistencije ali i neoliberalnog temperamenta vrhuške.

Manjak znanja i genetsko generacijsko siromaštvo čine da se ne mogu razumjeti prave integralne vrijednosti života šuma pa ni drugačiji načina eksploatacije prirode. Šićardžije i orjati ne mogu na drugi način shvatiti vrijednost prirodnog dobra nego kao tezgaroško i pljacarsko iskorišćavanje po sistemu udri i bježi. Tako je i šumarstvo u CG samo pustošenje šume i prekrađa osnovnog zelenog resursa.

Nedostatak razumnih elita odlučivanja je odavno primijećeno u svakoj oblasti crnogorskog državnog života. Vrhovi odlučivanja u svakom segmentu privrede i politike nijesu istovremeno i elite kompetencije pa nam se zato dešavaju paradoksi da nove elite jesu iste stare izanđale elite koje koriste iste načine pljačke. U šumarstvu je to pljačka resursa preko koncesija i kao posljedicu dobijamo ambisanje drvoprerade. Koja je razlika između starog i novog fušeraja, starih i novih pacera, starog i novog šarlatana? Niti mrvu promjene nije ni nagovijestila nova šumarska struktura koja je jahala i na štetama koje je nacionalnoj privredi nanijelo ranije neodrživo gazdovanje šumskim resursima.

Šumske ujdurme su olakšane sa postojećim pravosuđem, sa „trulim daskama“ (kako ih nazva bivši Preśednik Parlamenta), pa ako je činjenica da je podnijeto 250 krivičnih prijava a osuđeno 2 šumara onda je zaštita šuma fatamorgana a protežiranje mafijaškog šićara je namjera i strategija. Specijalni interes ima i svoje sudije, i tužioce, i svoje žandare ali su mu najvažniji pajtaši oni koji prave sistem i prijateljske strategije. Onaj koji favorizuje sistem koncesione eksploatacije zelenog resursa jeste serviser šumske mafije jer su šume kao resurs posebno zgodne za šklapanje kroz papirnate prevare. A peškeš je najslađi.

Poglavica Agencije za zaštitu prirode, Gazdić, ustvrdi da je prošle godine ilegalno pośečeno 6.500 m3 šume. I?

Ničije odgovornosti nema. Gazdić misli da je on tu samo da visokomudreški obznanjuje. Ministrove nema, Uprave za šume nema, Tužilaštva nema. Obaveza svih njih je da progone kriminal u šumama, ali kako samog sebe progoniti?

Stoljetna šuma kod ambasade SAD ofikarena je onomadne a Gazdiću, poglavici Agencije, smiješno, šumarskoj inspekciji smiješno, šefu Uprave za inspekcjske poslove, g. Horasaniju, smiješno, medijskim poslenicima smiješno, zelenim bubašvabama smiješno.

Agencija za zaštitu prirode se bavi kopanjem rupa za nekakve sadnice na ulazima bolnica i predstavlja to nekakvim uspjehom. Klovn na čelu Agencije, koji nikako sa shvati čime treba da se bavi, misli da će jeftinim trikovima zasjeniti pučinu. Misli da je raja ko ostala marva. Očigledno je pomiješao Goransku organizaciju, državnu agenciju i komunalno preduzeće. Eto, on (Gazdić) je human i brižan za bolne, stare i polomljene. Humanista, ma kakav Albert Švajcer pored poglavice iz Agencije, g. Gazdića. Podśeća li ovo na onu akciju sadnje sprdnje prije desetak godina, o 700.000 sadnica koje je državni bašibozuk sadio jadio po svoj nam domovini. Golema destrukcija šuma i sve posljedice koje iz toga proizilaze te sprovođenje zakona nije na nišanu ovih šalabajzera već jeftina promocija i jeftina demagogija koja prikriva šićar i šarlatanstvo.

Sve je to ista pređa. Sve je to prepredena šumsko-mafijaška mustra. Stare krlje se ne mogu ispravljati, one će se prije slomiti nego ispraviti i zato od ove novoprepredene pređe ne može se isplesti ništa no vunjeni lopovski džamadan.

 

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9062

Objavio dana sep 18 2021. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV