Nasilništvo subkulture

trans 1

Tako su ovog „kulturnog ljeta”, organizovanog u Podgorici, postavljeni transformersi svuđe po gradu, i to na kulturološki “biranim” mjestima, značajno kultivisanim prostorima za normalne ljude, đe im po prirodi nije mjesto: pored gradske biblioteke; na glavnom trgu; trotoaru ispred novog parka kralja Nikole. Ali, kao kod brojne divlje gradnje, “dobro” je što tu pretjerano ukazanu važnost subkulturi niko ne primjećuje, zbog zaokupljenosti opštim “estetskim” doživljajem, čija se vrijednost može mjeriti na vagu – u tonama starog gvožđa, i palanačkim oduševljenjem nošenim propalim iluzijama da smo dio svjetske virtualne stvarnosti. Ipak, bez obzira na ukazanu čast, primjereno značaju provokativne simbolike robota, ove turbo-skulpture bi veći efekat iskazale baš tamo đe im je mjesto, ili, đe bi trebalo da elementarna gradska kultura nalaže: na prostorima zabavnih parkova, ispred tržnih centara, na platou bivšeg kina “Kulture”, “Rimskog trga” koji je arhitektonski konglomerat svega i svačega, ispred redakcija nekih medija, loših privatnih univerziteta, na mjestima đe se od opjevane Ribnice napravio kanal; na devastiranim terenima Sportskog centra.

 

Kao što simbolizuje tehnoločki teror u kome je čovjek samo sekundarna koleteralna šteta, odgovarali bi i na manje popularnim mjestima: ispred Aluminijskog kombinata; „Radoja Dakića”; Titeksa; na prostoru bivše, jedine mljekare grada; ispred zgrade Vlade, đe se obično štrajkuje glađu. Imamo i “Dječiju ulicu”, ali nikome nije palo na pamet da ih postavi tamo, vjerovatno zato što je u blizini i ambasada njegove zemlje porijekla. Hercegovačka ulica, kao nekadašnji dio “Mirkove varoši”, je, takođe, dobra lokacija za tako nešto, a i promjenom naziva ulice (poput: Ulica transformersa) bi bila prilagodljivija realnosti. U drevnoj Budvi bi svaka nova ulica trebalo da ima po jednog transformersa. Ali i svuđe đe je divlja gradnja “legalizovana”.

 

Dakle, u Opštini Podgorice, o kulturi glavnog grada ne misle oni koji o kulturi nešto znaju, već kako to partijski radnici odluče. Ali, nema samo Podgorica transformerse. U Herceg Novom su se četiri njih, bivših funkcionera SNP-a, transformisala u DPS-u, da bi formirala opštinsku slast. Javno i otvoreno, promoviše se ideologija kriminala-korupcije, kao kakva obična profana zabava, pardon, kao zabava za dobro građana, od državnog značaja Tako je virtualna svarnost dostigla vrhunac moći u svojoj nasilničkoj bahatosti. I to je ta “mudrost” i “principijelnost” o kojoj se priča. A kako i neće. Transformersi su kod nas odavno u modi. Još od kada su bivši proleteri postali teški kapitalisti. Posle su se i ratni profiteri trnsformisali u glisere i konvoje švercovane tranzitne robe. Kad je trebalo postajali su i golubovi sa maslinovom grančicom koji su presretali NATO bombardere; demokrate koji poželješe vladavinu prava na putu za civilizovani svijet, ali se predomišljaju u taj izbor, jer bi ih stvarni napredak društva dotukao.

 

Zahvaljujući tv vaspitanju, važnost transformersa je i mnogoj đeci poznat. Nijesu naivna da bi se zaglupljivali Pinokijem. Metnuli se na roditelje, pa im ni štrumfovi više nijesu atraktivni. Samo trebamo sačekati da porastu, pa ćemo tek viđeti moć nezadovoljstva, frustracija, mržnje, koju su usvojili od lošeg filmskog folklora.

 

 prenešeno sa artaspekt/bato 

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2731

Objavio dana Jul 29 2014. u kategoriji Komentar. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV