Keltski mitovi i legende

Više vjekova prije početka hrišćanske ere Kelti su se naselili u zapadnoj Evropi, naročito u Galiji (današnjoj Francuskoj), Britaniji i Irskoj. Britoni su bili najstariji keltski narod Britanije, po kojoj je ona dobila ime. Rimljani su, za vrijeme Cezara, pokorili Galiju i Britaniju, a kad je sljedeći talas seoba donio Tevtonce u Evropu, Kelti su postepeno potiskivani na zapad. Oni su u Galiji zadržali Bretanju a iz Britanije su potisnuti u Vels, i neke djelove Kornvola i Škotske. U Irskoj njih niko nije uznemiravao.

Ne zna se mnogo o vjerovanju najstarijih Kelta jer nije bilo dozvoljeno zapisivati učenja njihovih prvosveštenika – druida. Ostali su samo fragmenti svetih stihova koje su zabilježili kasniji pisci. Od početka hrišćanske ere vjekovima se stvaralo veliko blago mitoloških priča i legendi, od kojih neke potiču iz Irske, neke iz Velsa i Bretanje. Ti mitovi i legende iz različitih krajeva imaju mnogo zajedničkog ali ima i potpuno nezavisnih. Glavni izvor proučavanja irske mitologije su veliki rukopisi: Lejnsterska knjiga Knjiga sivomrke Krave (The book of the Duncow). Izvor za velške legende je zapis Mabinogijan.

Veliki mitove i legende keltskog naroda dijele se prema oblastima: predanja o božanstvima, legende o herojima. Priče o Kukulinu Derdre i Finu pripadaju irskim keltima. Izvanredni ciklus priča o kralju Arturu i njegovim vitezovima pripada prevashodno Keltima Velsa i Kornvola.

 

Božanstva irskih Kelta

Bogovi irskih Kelta bili su poznati pod zajedničkim imenom kao Tautha de Danan – narod boginje Dane. Taj narod bogova potekao je od nje, opšte majke koja predstavlja Zemlju i njenog muža Bilea, boga donjeg svijeta. Narod Dana nijesu bili prvi božanski stanovnici Irske. Prije njih su postojali Partolanci i Nemedi. Partolanci su izronili iz mračnog ambisa vremena i nastanili se u Irskoj, koja je tada bila veoma mali komad zemlje u okeanu. Međutim, za njihovo vrijeme zemlja se povećala. Vladavina Partolanaca nije prošla bez trzavica jer su morali da se bore sa snagama mraka i zla, Fomorima, u obliku odvratnih nakaznih čudovišta. Najpoznatiji Fomor je bio Balor, stvorenje sa dva oka, no samo je na jedno vidio. Takozvano “Balorovo oko” imalo je čarobnu moć i odgovara zlom oku u mitologiji drugih naroda. Kapak Balorovog dobrog oka je toliko težak da je bila potrebna snaga četiri čovjeka da ga podignu.

Iako su Partolanci nadmudrili Fomore, njihova vladavina u Irskoj se završila tajanstvenom epidemijom koja ih je potpuno zbrisala sa lica zemlje prvog maja neke godine. Prvi maj se zove Beltaine, dan posvećen Dileu.

Partolance su naslijedili Nemedi, i pod njihovom se vladavinom Irska povećala. I oni su pobijedili Fomore no kao i Partolance kuga ih je zbrisala sa lica zemlje.

Sljedeći stanovnici Irske bili su ljudska bića Firbolgi, koji su došli ili iz Grčke ili iz Španije. Poticali su od kraljice Domnu, a kralj im je bio njen sin Indeh. Tamnoputi, malog rasta, oni će sačinjavati robovsku klasu irskog naroda. Jednog prvog maja na obalama Irske se pojavio gust oblak iz kojeg su izašli Tautha, veliki bogovi irskih Kelta, i spuštili se na zemlju sa neba ili nekog drugog udaljenog mjesta. Vođe naroda Dana i svevišnji bog bio je Nuada, sin Dane.

Poslije Nuade najveći bog je Dagda, što znači dobri bog. On je bio bog zemlje i dok je svirao na harfi izlazili su sinovi mora. Sa ženom Boan imao je Brigitu, Angusa, Midera, Ogmu i Bodba Crvenog. Brigit je boginja vatre i ognjišta. Angus, keltski bog ljubavi, svirao je nježnu muziku na svojoj zlatnoj harfi, a njegovi poljupci su se pretvarali u ptice koje su lebdjele iznad ljubavnika i čuvale ih. Mider je bog donjeg svijeta čiju je ženu Etein odnio Angus, a šćer Blathnat kasnije su odveli kao dio plijena heroji kralja Konhobara. Ogma je bog govorništva i književnosti a kažu da je Ogma izmislio azbuku kojom su pisane svete knjige. Bodba Crveni je naslijedio svoga oca, kralja bogova.

Kamulus je dananski bog rata, božanstvo koje je uživalo u borbi i ubijanju.

 

Ler je bog mora koji nije imao sreće sa đecom od prve žene Aebe. Jedan od Lerovih sinova bio je Mananan – zaštitinik trgovaca i morplovaca. Imao je mač koji nikad nije omanuo, čamac koji je išao kud god bi njegov vlasnik poželio, konja bržeg od vjetra i čarobni oklop koji nijedno oružje nije moglo da probije. Dao je bogovima ogrtač koji ih je činio nevidljivim, i hranio ih svinjama koje su se odmah obnavljale čim bi im jedan dio bio pojeden. Bogovi koji su jeli na njegovoj Gozbi zrelosti nikad nijesu starili.

Gojbnu je bio kovač danaanskog naroda i kovao im je oružje. Imao je formulu čarobnog pića od kojeg su bogovi postajali nevidljivi. Dijankeht, čije ime znači “brz u moći”, bio je bog medicine i imao je Izvor zdravlja, koji je zacjelivao rane zadobijene u borbi.

Lugh, unuk Dijankehtov, bio je bog sunca irskih Kelta. Velika praćka mu je oružje koje su vjernici ponekad viđeli na nebu u obliku duge. Imao je i čarobno koplje koje se borilo samo od sebe.

Kad su se Danaanci iskrcali u Irskoj naišli su na otpor. Firbolgi nijesu bili voljni da im prepušte vlast nad ostrvom. Dvije vojske su se sukobile kod Lejnstera, ali je sklopljeno primirje da bi svaka strana mogla sebi da napravi oružje protivničke strane. Bitka se odigrala na Ivandan kod Magtureda između grupa sastavljenih od jednakog broja ljudi obiju strana kao i dvoboji ratnika. Ubijajne n obije strane bilo je stravično, međutim Fribolgi su imali veće gubitke i zatražili su sporazum, a Danaanci su pristali. Tražili su petinu Irske i izabrali Konat za svoje boravište.

Nuada je izgubio ruku u borbi pa mu je Dijankeht napravio ruku od srebra. Od tada je Nauda bio poznat kao Nuada Srebroruke – Nuada Argetlam. No i pored toga što je bila dobro napravljena, srebrna ruka je smatrana nedostatkom a kako nijedan kralj s manom ne može da vlada, Nuada je svrgnut sa prijestola. Da bi odobrovoljili svoje suśede Fomore, bogovi sklope savez sa njima i zatraže da njima vlada Bres – sin kralja Fomore. Bres pristane, ali ubrzo počne da ugnjetava svoje božanske podanike. Nametnuo im je velike poreze, uzimao im stoku, ćerao ih da rade i nije im davao hranu te su oslabili. Bogovi nijesu više mogli da podnose vladavinu svojega kralja pa je njihov bard Keirpre ode kralju i napisa oštru satiru na njegovu vladavinu. Kad je Brest čuo pjesmu lice mu se od bijesa osulo pjegama. Ovo se smatralo nedopustivom manom za kralja zbog čega Brest bi zbačen. Na njegov prijesto je došao Nuada čija se ruka obnovila uz pomoć čarolija.

Rat sa Fomorima bio je neizbježan. Komanda bogova bila je prepuštena Lughu. Bitka nazvana Magtura Severa bila je žestoka i mnogo je bogova izginulo. Nuadu je ubio Balor a zauzvrat je Lugh oslijepio jednookog Fomora. Nuadu je naslijedio njegov sin Bodb Crveni.

Iako su Danaanci pobijedili, prorečeno im je da će brzo doći kraj njihovoj vladavini. To se proročanstvo obistinilo kad su se u Irsku iskrcali Miležani, sljedbenici Milea, sina Beleovog. Miležani su došli iz Španije, i smatrani su prvim gelskim (škotskim) starośediocima u Irskoj. Bogovi su se tada povukli privremeno pod zemlju. Kasnije su neki a među njima i Mananan otišli u zemlje preko mora. Drugi su potražili novo prebivalište u brdima i oni su otad poznati kao Aes Sidhe – brđani.

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8264

Objavio dana jun 11 2020. u kategoriji Mitovi. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV