Država građanima oduzima pravo na vodu
Svjetska nedjelja vode (World Water Week) je vodeći godišnji događaj o globalnim pitanjima vode koji organizuje Stokholmski međunarodni institut za vode (SIWI) od 1991. godine. Misija ovog Instituta je upravljanje vodama za pravednu, prosperitetnu i održivu budućnost. Ovogodišnja Svjetska nedjelja vode se održava od 23-eg do 27-og avgusta u online formatu. Imajući u vidu da ovaj značajni događaj okuplja stručnjake iz preko 130 zemalja svijeta neminovno se postavlja pitanje: kako se jedina, samoproklamovana ekološka država postavila prema ovom događaju i uopšte pitanju zaštite voda?
Dok većina zemalja svijeta raspravlja o tome kako da se sačuvaju rijeke, saniraju zagađenja i spriječi nestašica vode, u Crnoj Gori se vodi velika borba između takozvanih investitora koji su privatizovali državne institucije i prirodne resurse i slobodnih građana koji štite svoja Ustavom zagarantovana prava na život i zdravu životnu sredinu. Prije godinu dana je najavljen moratorijum na izgradnju malih hidroelektrana od jedine, zvanično ekološke partije ali i dalje nijesu raskinuti svi ovi višestruko štetni koncesioni ugovori. Država po ko zna koji put potvrđuje da funkcioniše kao servis tajkuna, umjesto da bude servis svojih građana.
Ekocid nad Kutskom rijekom. foto: Demokratska Crna Gora
Uoči početka Svjetske nedjelje vode u Barama Kraljskim održan je 34-ti po redu protest mještana, uz podršku ekoloških aktivista. Mještani Bara Kraljskih i Rečina bore se svim legalnim metodama već 13 mjeseci protiv izgradnje malih hidroelektrana na njihovim rijekama i imanjima. Naime, iako je u elaboratu za koji je Vlada dala građevinsku dozvolu 2011-e bila navedena samo jedna mala hidroelektrana na rijeci Crnja, investitor je započeo izgradnju malih hidroelektrana na Ljubaštici i Čestogazu koje pripadaju Parku prirode Komovi. Javna rasprava je i za ovaj projekat potpuno izostavljena. Nadležni inspektori Lakušić, Vlahović i Čikić svesrdno su pomogli investitoru ”Dekar” d.o.o. tako što nisu napisali ni jedan jedini objektivni nalaz. Naime, iako je na svakoj mapi vidljivo da Ljubaštica i Čestogaz ne pripadaju vodotoku rijeke Crnja, taj ključni podatak je izostavljen u svim njihovim nalazima. Uz sve to, investitor se nije pobrinuo da riješi imovinsko pitanje sa većinom mještana, već je počeo da koristi njihova imanja kao da su njegova. Od 29 osoba, pitanje imovine je riješio sa svega šest. Mještanka Vera Mićović je avgusta 2020-e podnijela novu krivičnu prijavu protiv investitora ”Dekar” d.o.o. zato što su preko njenog imanja, bez njene saglasnosti, počeli da sprovode cijevi za hidroelektranu Čestogaz. Dakle, investitor u Crnoj Gori može na privatne posjede poslati radnike i mehanizaciju, može raditi mimo svog elaborata, odbiti da vam pokaže projekat i ne ograditi gradilište. Međutim, ako građani izađu na svoja imanja da spriječe radove nekog stranca njih će, u najboljem slučaju, policija sprovesti na informativni razgovor, kao što se desilo prije desetak dana kada su mještani izašli da spriječe devastiranje Skrbuše. Inače, ovi investitori i inspektori su do sada podnijeli krivične prijave protiv nekoliko mještana i ekoloških aktivista. Kazne od 1500 eura su izrečene nekim mještanima samo zato što su se parkirali na makadamski put kojim ne prolazi gotovo niko izuzev investitorovih radnika.
preko 6 kilometara rijeke Tare je trajno uništeno. foto: Pcnen
Nažalost, većina građana Crne Gore i dalje ne uviđa da je pravo na vodu svih nas uveliko dovedeno u pitanje. Naime, devastacijom rijeka kroz projekte malih hidroelektrana presušili su mnogi izvori i većim rijekama se smanjio vodostaj. Kolašinska izvorišta, po riječima upućenih lica, umjesto nekadašnjeg protoka od 200 litara sada imaju protok od samo 60 litara po sekundi. Ovome je takođe doprinijela nekontrolisana sječa šuma jer već sada nema dovoljno drveća koje svojim korijenom treba da zadržava vodu. Opština Kolašin doživljava sudbinu nekih primorskih opština i samo je pitanje koji će sledeći crnogorski gradovi ostati bez vode. Da stvar bude gora, u rijeke poput Lima i Zete izlivaju se otpadne vode iz lokalnih klanica, dok druge rijeke poput Tare, Bjelojevićke rijeke i Ćehotine bivaju devastirane bacanjem šuta i drugog materijala nastalog probojem i izgradnjom autoputa i regionalnih puteva
Ujedinjene nacije su u svom izvještaju upozorile da će za 30 godina svaki četvrti čovjek trpjeti posljedice nestašice vode. Na osnovu svih ovih činjenica, dolazi se do zaključka da će Crna Gora ovakvim tempom uništavanja rijeka vjerovatno biti među prvim zemljama koje će realizovati ovu užasnu prognozu, možda i prije roka. Potrebno je da Vlada pod hitno ukine naknade koje plaćamo kroz stavku OIE za male hidroelektrane i da sve rijeke budu stavljene pod strogu zaštitu, kao i da se izradi plan sanacije. To se može jednostavno uraditi ako ministri u našoj Vladi shvate da je ugroženo osnovno ljudsko pravo – pravo na vodu.
Milica Kankaraš
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9025
Objavio Urednik
dana kol 27 2021. u kategoriji Komentar, Novinarstvo, Stav.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst