Don Niko Luković – Ana Marija Marović

SLIKARICA I MUZIČARKA

Pored mistične filozofije, Ana Marović bavila se i likovnim umjetnostima, osobito slikarstvom i muzikom.

Kardinal Monico piše: ,,Oltre la letteratura, ella tratta felicemente la musica e molto piu la pittura’’ (,,Osim književnosti, ona se s uspjehom bavi također muzikom, a još više slikarstvom’’). Njene muzičke kompozicije koje odaju nježnu umjetničku dušu, izvodile su se sa izvjesnim uspjehom u mletačkim crkvama, ali nijesu bile naročito zapažene.

Crteži i akvareli, a osobito svete slike koje je uljenim bojama slikala, odlikuju se dobrom kompozicijom, milinom i pobožnošću slikara Kvatroćenta. Ona je marno izrađivala svoje slike u svim detaljima, prema ukusu onoga vremena. Predstavnik je akademizma polovine XIX v. takozvane Nazarenske škole, kojoj je pripadao njemački slikar Johann Friedrich Overbeck (1789-1869), a kod nas Josip Tominc (1792-1866, Trst). Nadahnuće je crpila iz svoje duše, tako da se njeni slikarski radovi na prvi mah dopadaju. I pored pomanjkanja, kritičari nijesu mogli da ospore umjetničku vrijednost nekim Aninim umotvorinama. Tako npr. Francesco Zanotto u svom djelu ,,I dipinti delle chiese di Venezia’’ (1872) ističe njen stvaralački talent i donosi reprodukciju njene slike ,,Majka žalosna’’.

Ovoj svetoj duši bilo je glavno, da kistom, kao i perom, probudi u gledaocima pobožne misli i ljubav prema Bogu, kojemu je od početka svog života do zadnjega daha posvetila sve svoje sposobnosti. Glas  o njoj, kao slikarici religioznih motiva, tako se bio proširio, da su joj uprave raznih crkava i crkvenih zavoda naručivale izradu oltarskih slika. Austrijska carica-majka Marija Ana povjerila joj je 1845. g. izradu velike slike Karmelske Djevice za svoju dvorsku kapelu u Schönbrunn-u. Kada je carica primila sliku tako je bila sa njom zadovoljna i oduševljena, da je umjetnici upravila vlastoručno pismo, u kojemu, između ostaloga kaže: ,,Vi ste ovim svojim radom nadmašili moja očekivanja, pa Vas uvjeravam, da će ova Vaša slika biti jedan od najmilijih i najljepših ukrasa moga dvora’’. Ova slika je bila zapažena i u umjetničkim krugovima Mletaka, te je bila i u štampi pohvaljena. Za kardinala Monico je izradila sliku Majke Božje i sliku Spasiteljevu (1844). Ova zadnja se toliko dopala kardinalu, da je Ani spjevao sonet, u kojemu kaže:

,,Tanta beltà si cerca in vano in mortal velo

Forza è dir Filotea, tu fosti in cielo

E l’divino esemplar mirasti in faccia

O qui chiaro Ei t’apparve in uman velo’’

(,,Takva se ljepota uzalud traži u smrtnom liku,

Treba reći: Filotea, ti bješe na nebu

I Božanski Uzor ti gledaše u licu,

Ili ti se On ovdje ukaza u ljudskom obliku’’).

Žalosna Gospa, rad Ane Marije Marović (Cappella del Santo Volto, Istituto Canal Marovich)

Godine 1842. naslikala je sliku sv. Terezije od Avile. Godine 1844. ukrasila je uljenim bojama strop svoje sobe u roditeljskoj kući. Za papu Pija IX izradila je 1850. sliku Bl. Djevice Marije, koja se vrhovnom svećeniku toliko dopala, da je uvijek držao u svojoj spavaćoj sobi u Vatikanu. Jednom prilikom se Pijo IX izrazio o toj slici ovako: ,,O Ana, eto to vam je Ana Marović’’, tj. dar Anine lijepe duše. Rijetko je ko doživio takvo priznanje sa tako visokog mjesta. A ipak je to Božijoj službenici bilo još jedan povod više da se ponizi. Zbog toga je mnogo u duši trpjela.

Ivan Kukuljević-Sakcinski spominje ,,još neke Anine malene, veoma ljupke slike, među ostalim jednu veću i jednu manju Madonu, polag Sassoferrata, zatim više Madona po svom smislu, i sv. Josipa s Djetetom, koju je sliku izradila za krsni dan svog oca, velikom nježnošću i milinom.’’[26] Izradila je i sliku Srca Isusovog, kako doznajemo iz njenih pisama. Za konta Solaro della Margherita naslikala je 1845. veoma lijepu sliku, koja prikazuje Spasitelja svijeta, koju je taj poznavalac umjetnosti mnogo cijenio. Izradila je još nekoliko slika za crkve i svoje prijatelje, za koje se ne zna gdje se sada nalaze. Slika Djeteta Isusa bila je predmet pobožnog udivljenja učenog jezuita O. Carmignani-a.[27] Meni je poznata njena slika Bogorodice sa Djetetom Isusom na krilu sa SS. Srcima na prsima Majke i Sina (dvije trećine figure), koja je nalazi u crkvi S. Maria ASSUNTA, jezuita u Mlecima i slika ,,Majke žalosne’’.

Oltarska slika ,,Majke žalosne’’ je najljepše slikarsko djelo Ane Marović koju je 1850. g. izradila na platnu uljenim bojama za mletačku crkvu, zvanu ,,S. Maria del Pianto’’. U toj slici je pokazala sve svoje slikarske sposobnosti i izlila svoju dušu. Predstavlja Majku Žalosnu, koja stoji sklopljenih ruku pred grobom, svog Božanskog Sina. Svi kritičari priznavaju ovom djelu umjetničku vrijednost. Slikar-bakrorezac Gandini dvaput je rezao u bakru.

U parohijskoj crkvi Rođenja Bogorodice u Prčanju čuva se jedan krasni svileni vez u pozlaćenom okviru koji predstavlja sv. Josipa sa Djetetom Isusuom u naručju, koji je, po predanju, izradila u Mlecima nazad 100 godina ,,jedna redovnica slikarica’’ za imendan palatu Josipu Milin iz Prčanja. Ovaj je svećenik stalno živio u Mlecima. Nije isključeno da je i to rad Ane Marović. Kada Ana Marija Marović bude proglašena blaženom, to će biti – koliko je meni poznato – jedina svetica slikarica.

Na kraju, ako se uzme u ocjenu cjelokupno djelo Ane Marović u književnosti i slikarstvu, ne može joj se osporiti izvjesna genijalnost. I ona ulazi u niz likovnih umjetnika jugoslovenskog porijekla, koji su svoja djela ostavili Italiji, koja se s njima ponosi i pokazuje ih svijetu kao djela svojih sinova.[28] Ovdje mi padaju na pamet Mažuranićevi sihovi:

,,Nit bi zato barbarim ve zvali

Što vi mroste, dok su oni spali.’’
_____________________________________________

[26] Ivan Kukuljević-Sakcinski: Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1859., sv. III.

[27] Aurelio Signora, op. cit. p.19.

[28] O njoj piše dr Kruno Prijatelj: ,,U toj istoj, umjetnički provincijskoj Veneciji sredine prošlog stoljeća, djelovala je i Bokeljka Ana Marija Marović, rođena također u Veneciji od oca i majke iz Dobrote, koja je pisala nabožne knjige i slikala religiozne kompozicije za pojedince i za crkve (S. Maria del Pianto, Gesuiti). Kukuljević, koji je odražavajući ukus svog vremena, uvelike hvali, donosi pismo carice Marije Ane iz god. 1846. upućeno iz Schönbrun-a bokeljskoj slikarici, u kome se carica zahvaljuje s velikim ushitom za sliku ,,Gospe od Karmena’’. Poznato je da ju je, zajedno s roditeljima, portretirao Juraj Pavlović, ali nam nije poznata sudbina toga portreta’’. (Slikarstvo XIX stoljeća u Hrvatskoj, Zagreb 1961.).

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio Urednik dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst