Don Niko Luković – Ana Marija Marović

PRIZNANJA

Glas o Aninom zamašnom djelu duhovne i socijalne obnove dopro je bio i do vrhovnog crkvenog poglavarstva. Anu Mariju Marović su cijenili Pape Grgur XVI i Pijo IX. Ovaj je blagoslovio Ustanovu, odobrio joj pravila i za nju se mnogo zauzimao. Jednom je prilikom Pijo IX rekao svojoj okolini o Ani Mariji: ,,Eto svetice, koja ne prorokuje’’. – Tim je riječima ciljao na neke redovnice i pobožne žene, koje su u onim burnim danima bile navikle da izgovaraju neka sumnjiva proročanstva, što je narod smatrao dokazom svetosti, a u stvari su te žene u svetosti daleko zaostajale za našom zemljakinjom.

Sestra Ana Marija je osjetila veliku radost kada je 1869. mogla hodočastiti u Rim, u pratnji jedne svoje duhovne sestre. Duboko je bila ganuta kada joj se pružila prilika da bude primljena u audijenciju kod pape, koji ju je očinski primio i duže se s njom zadržao u razgovoru.

U ,,Uspomenama’’ o tom hodočašću zabilježila je ovo: ,,Za čitavo vrijeme mog boravka u onom svetom gradu, pohađajući razne crkve, osjećala sam neodoljivu privlačnost prema Presvetom Otajstvu, koje me je vezalo za sebe tako, da mi nije ostajalo vremena da uživao u umjetničkim ljepotama onih svetih hramova. Bila bih ostala uvijek pred Svetohraništem, ali mi to nije dozvoljavala moja pratnja koja je željela da obilazi i što više gleda znamenitosti.’’

Njena duša je tako čeznula za Bogom, da joj je svaka razonoda, i dozvoljena, bila teška. Ona pjeva:

,,Kô jelen što kroz šumu ka izvorima hita,

Po tragu im se bliži, za njima žeđ ga mori,

Tako i duša moja za Boga svud pita:

Oh, gdje je ljubav moja, za kom mi srce gori.

Oh, gdje si srećo vječna, svud nađena i skrita…

U srcu mi tjeskoba i žalost što govori

Skrivena li si više i tajnom obavita

Sve jača mi je želja, da lik me tvoj ozori.

On skriven izmiče joj, a duša za njim leti:

O zašto, zašto bježiš, ljubavi moja slatka,

Ta vidiš čežnju moju, taj plamen stalni, sveti

Oh stani, nemoj dalje. U srce moje sleti,

Da umiri se čežnja, da vidim da je kratka.

Ti izvor si života, u Tebi daj živjeti.”[39]

Narod u Mlecima je Anu Mariju zvao ,,la santa Marović’’. Mletački patrijarh, kardinal Josip Sarto, kasnije papa sv. Pijo X u pismu, upravljenom autoru njenog životopisa, Ferdinandu Apollonio, kaže, da je Ana Marija Marović, ,,blagoslovljena građanka Mletaka i njihov ponos.’’ Da je to zaista tako, svak se može osvjedočiti, a da i ne poznaje život ove Božje ugodnice, ako samo posjeti njenu ustanovu u Mlecima.

Bio sam srećan kada mi se pružila prilika u avgustu 1957. g. da sa članovima ,,Kotorske sekcije Istorijskog društva Crne Gore’’ posjetim ustanovu velike Jugoslovenke u tuđini. Bili smo ljubazno dočekani od strane sestara – redovnica Ane Marije Marović, koje su nas provele kroz zavod.

U jednom živom području Mletaka ovaj je zavod prava oaza mira. Zdranje je opsežno četvornog oblika. Po sredini veliko dvorište, zasađeno raslinama i cvijećem. Svukud u naokolo dvospratne zgrade. Nad svim strši crkva. Manja i veća dvorišta, vrtovi, klaustri, šetališta. U zgradama svijetle prostorije, spavaone prostrane i zračne, male i velike radionice, velika blagovaona i moderna kuhinja. Sve ostavlja utisak otmenosti, vedrine i savršenog reda.

Prostrana gotska crkva, koja je nekada odzvanjala psalmima otaca Servita, ogoljena i porušena u Napoleonovo doba, postala je opet kuća Božja, mjesto molitve, blaženo carstvo duha, sve zaslugom Dobrojke Ane Marije Marović i njenog duhovnog oca Danijela Canala. Crkva je srce i duša zavoda. Djevojke i mlade žene se tu sastaju na molitvu i prisustvuju svetim obredima. Kada smo mi zavod posjetili bilo ih je 150. Većina njih nalazila se u ljetnjikovcu (imanju) zavoda, koji se nalazi na kopnu u okolini Mletaka.

Gledajući one djevojke i mlade žene u onom mističnom ambijentu, koji ih je prevaspitao, osjeća se moć vjere i milosti Božje. Pogledi, nekada strastveni, zajedljivi i nemirni, a sada mirni, čisti i vedri; držanje, ranije upadno, a danas skromno, dostojanstveno, otmeno; duše jednom razbludne, požudne, a sada prožete čistim mislima, osjećanjem Božje prisutnosti i dubokim kajanjem.

A kada se prema gotskim svodovima diže njihova pjesma, glasovi skladni, izučeni, mekani, koji se zaodijevaju nebeskom harmonijom riječi i ljubavi, posjetilac ostaje obuzet osjećanjem zadovoljstva i nosi u srcu nezaboravne uspomene. Kao da su one preporođene žene, opraštajući se s nama, govorile sa sv. Pismom: ,,Gospod je uslišio molitvu moju i oslobodio me od bijede. On je postavio na usne moje pjesmu novu.’’ (Ps. 39). Rekoh: vječna ti hvala i slava Ano Marijo Marović! Srećan narod, iz kojega si potekla, srećna tuđa zemlja, kojoj si posvetila životne napore i ostavila svoje veliko djelo.

_____________________________________________

[39] Gracija Ivanović: op. cit. str. 42.

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio Urednik dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst