Don Niko Luković – Ana Marija Marović

REDOVNICA

 

Taj naporni i vrhunaravni rad trajao je neprekidno od 1859. do 1864. g. kada je Ana, okupivši oko sebe četiri djevojke – duhovne sestre, u svojoj 49 godini života, radosna ušla u kuću ,,ai Servi’’, da započne redovnički život kao sestra Ana Marija Marović. Tako se ispunila njena davna čežnja i želja Isusova, pa je mogla da zapjeva sa psalmistom: ,,Obradovah se u onome što mi rekoše, ići ćemo u kuću Gospodnju’’ (Ps. 121).

Danas ima na svijetu dosta uživanja, ali malo prave radosti. Naš vijek je bogat pronalascima, osobito u tehnici i dostignućima u kozmonautici, ali ipak naše srce nije zadovoljno. Mirna savjest, čisto srce i unutarnje zadovoljstvo stvaraju pravu kulturu duha, iz čega proizilazi istinska radost. Radost dolazi s neba. Ona je od Boga.

Bio je mjesec juli, posvećen Presvetoj Krvi Isusovoj, prema kojoj je Ana gajila osobitu pobožnost. Ta je pobožnost osobito živa u mjestu njenog porijekla, Dobroti, gdje se blagdan Presvete Krvi naročito slavi prve nedjelje jula. U Dobroti, u crkvi sv. Matije, štuje se od 1815. znamenita Relikvija zrnca zemlje, natopljene Krvlju Hristovom sa Golgote, kako hoće pobožno predanje, komadić Trnove Krune i čestica Stuba Bičevanja. (Sve se to nalazi u Relikvijaru, djelu mletačke zlatarske umjetnosti XVI v. velike vrijednosti, koji je nekada pripadao bratovštini sv. Teodora u Mlecima, a otkupio ga je i poklonio rodnom mjestu 1815. kap. Anton Božov Radimir).

Dana 21. novembra 1864. na blagdan Marijinog Prikazivanja u hramu, osam djevojaka obuklo je redovničko odijelo, kojemu je Ana Marija propisala kroj, i započelo samostanski život zajedno s njom. To sićušno sjeme posijano na njivi Gospodnjoj, razvilo se u veliko stablo, koje danas obuhvata dva zavoda (u Mlecima i Milanu) sa nekoliko stotina redovnica, a već je prešlo granice Italije i počelo se širiti u misijama (Azija). ,,Onaj ko je za života posadio makar i jedno stablo, nije živio uzaludno. Sablo će donijeti ploda ili bar hlada, onima koji dođu na svijet gladni i umorni’’.[37] A koliko Božjeg blagoslova donosi stablo posađeno od Ane Marije Marović!

HEROJSKA PONIZNOST

 

Skoro istovremeno je jedan pobožni svećenik, ranije misionar u Okeaniji, imenom Carlo Salerio, pomoću jedne plemenite i požrtvovane djevojke, Marije Caroline Orsenigo, osnovao u Milanu ustanovu sa istim ciljem, koji je imala ustanova Ane Marije u Mlecima i nazvao je ,,Casa di Nazareth’’. Zanimljivo je što on sam piše o tome, kako je došao do te zamisli. ,,Još dok sam bio mladić – kaže – čitao sam spise i pjesme gospođe Marović, koje dopiru do srca i odišu ljubavlju za žrtvom, zadovoljštinom za uvrede, koje se Bogu nanose, i mogu reći, da sam se tu nadahnuo, da osnujem jednu ustanovu kao moralno popravilište.’’[38]

U oktobru 1864. g. Ana Marija je dobila poziv da pođe u Milan i posjeti tu novu ustanovu. I otišla je. Kada se upoznala sa njenim ciljem, koji je bio identičan sa ciljem njenog zavoda, u svojoj dubokoj poniznosti odlučila je, da svoju ustanovu podčini, odnosno sjedini sa milanskom.

Tome se odlučno usprotivio njen duhovni vođa Canal, koji nije mogao da se složi s tim, da se Ana liši časti utemeljiteljice i starješinice. A to je upravo bilo ono, za čim je ona težila. Sa mnogo strpljenja i ljubavi je nastojala da umiri svog duhovnog vođu i da ga ubijedi, da je to u skladu sa njenom željom. Canal, koji je bio dobronamjerno ustao protiv te fuzije htijući tako štititi ugled svoje bivše učenice, složio se na kraju sa njenom odlukom. Tako je ona skinula svoje redovničko odijelo, žrtvovala pravila, sa toliko ljubavi i napora sastavljena, primila konstitucije i nošnju milanske ustanove. Ne samo to, nego kada je 1868. g. došla u Mletke starješinica zavoda ,,Sestara Popraviteljica’’, sestra Marija Carolina Orsenigo, sestra Ana Marija Marović ju je klečeći zamolila, da je primi među svoje duhovne kćeri. ,,Utemeljiteljica zavoda ‘’ai Servi’’ iščezava, starješinica u  53 godini života postaje novakinja’’ – duhovito opaža njen životopisac. Ovim se činom izvanrednog samoprijegora sestra Ana Marija zaista pokazala velikom, poniznom do heroizma, istinskom sljedbenicom Božanskog Spasitelja, koji je rekao: ,,Učite se od mene, jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete pokoj dušama svojim’’. (Mat. 11, 129). Tako te dvije ustanove rade danas kao jedna. One cvjetaju i napreduju zahvaljujući duhu sestre Ane Marije, koji u njima vlada.

_____________________________________________

[37] Edmond About (1828-1885) francuski pisac romana i pozorišnih komada.

[38] Aurelio Signora op. cit. p. 58.

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

1 Komentar za “Don Niko Luković – Ana Marija Marović”

  1. […] g. spominje se Matija Marović, zapovjednik i vlasnik “tartanele” sa sedam ljudi posade[1]. Zanimljivo je, da se u tom popisu gdje preovladavaju patronimici, spominje prezime […]

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator MATOKAN