Don Niko Luković – Ana Marija Marović

ŽIVOTNO DJELO

No, njeno životno djelo koje joj je steklo najveću zaslugu pred Bogom, po kojemu će ona i među ljudima vječno živjeti, a za koje se pripravljala od prve mladosti, to je jedinstvena humanitarna ustanova, do tada prva svoje vrste u kršćanskom svijetu. Pomoću svog bivšeg učitelja Danijela Canala osnovala je u Mlecima 1864. veliki zavod za moralno spašavanje žena. To je bila kruna njene duhovne radosti, rada i ljubavi prema bližnjemu.

Iz poniznosti, slijedeći savjet autora knjige ,,De imitatione Christi’’: ,,ama nescirì’’ (nastoj da ostaneš nepoznat), a iz zahvalnosti prema svom učitelju i duhovnom vođi zavod je prozvala ,,Istituto Canal ai Servi’’. ,,Ai Servi’’ se zove gradsko područje gdje se zavod nalazi. Tu je od XIV v. postojala znamenita crkva ,,S. Maria dei Servi’’ i manastir Servita, muškog reda, koji su u XIII v. osnovali u Firenci sedam plemića sa ciljem, da širi štovanje Majke Božje (,,Ordo Fratrum Servorum Beatae Mariae Virginis’’).

Crkva, nekada bogata istorijskim spomenicima i remek-djelima umjetnosti, bila je sekularizirana prilikom pada Republike 1797. i skoro srušena, a umjetnička djela raznešena po Evropi.[33] Danas postoje još živopisne ruševine i arhitektonski ostaci manastira (prozori i portal u stilu mletačke gotike XIV i XV v.) koji predstavljaju jedan usamljeni, sugestivni kutak čarobnog grada.

Trebalo je prije svega otkupiti to zemljište, što je Anu i Canala stajalo velikog napora. U vezi s tim ona piše: ,,Otkupljeno zemljište predstavljalo je gomilu ruševina, za koje bi se reklo, da je preko njega prešlo Božje prokletstvo. Izgledala je ludost, bez sredstava, misliti na podizanje jednog prostranog zavoda u karitativne svrhe.’’[34] Ipak, uz velike žrtve i samoprijegor, pomoću svog duhovnog vođe Canala, sakupila je novčana sredstva, koja su bila potrebna za restauraciju crkve i za podizanje zavoda, koji je danas ukras i ponos Mletaka. Crkva je srećno restaurirana, tako da, uglavnom, sačuvala prvobitni oblik građevine mletačke gotike XV v. Spašeni su i ostaci srednjovjekovnih fresaka. Tim je djelom naša zemljakinja, i kao mecena zadužila grad i Mletke.

Ta se ustanova sastoji od uzgojnog zavoda za djevojke, koje su na putu da izgube čast (,,pericolanti’’) ili koje su već moralno posrnule, kao i za one, koje, poslije izdržane kazne zatvora za krivično djelo, kao nečasne, ne mogu da nađu u svijetu rehabilitaciju i moralnu podršku.

Tu se djevojke i mlade žene prevaspitavaju i pripravljaju za nov život, i tako postaju korisni članovi društva, uzorne supruge i majke. Pored toga uče razne predmete i domaćinstvo, prema tome kako je koja od njih na nešto sklona, te se osposobljavaju za razne javne službe i namještenja. Ustanova je urodila najboljim rezultatima, tako da skoro nema recidiva.

Nekadašnji Institut Canal-Marović je tokom XX vijeka proširen u prihvatilište za djevojčice koje su ostale bez roditelja tokom dva Svjetska rata. Kasnih 60-ih godina ovo zdanje postaje hostel (Ostello Santa Fosca).

Shvatljivo je, da je Anu Marović jedna tako zamašna ustanova, stajala neopisivog truda i da je nailazila na raznovrsne neprilike, jer se u prvi mah nije shvatila važnost toga poduhvata. Bilo je mnogo protivljenja, ogovaranja i ismijavanja, ne samo od strane crkvi neprijateljske štampe, nego čak i od strane onih, koji su bili pozvani da joj pruže materijalnu, a osobito moralnu pomoć. To je valjda sudbina svih onih koji teže nekom plemenitom stremljenju. Ali je Ana, pouzdavajući se u Božju pomoć, upornošću kćerke naše rase što ističu njeni italijanski životopisci, imajući neprestano pred očima uzvišenost cilja, prešla srećno taj trnoviti put i savladala sve teškoće. Pri tome joj je mnogo pomoglo i to, što je našla razumijevanja i oslonca kod mletačkog patrijarha Ramazzoti-a, nasljednika kardinala Monico, čovjeka visokog znanja i apostolskog duha.

Najteži joj je bio zadatak da skupi oko sebe nekoliko čestitih djevojaka iz boljih kuća, koje će se žrtvovati za dobro svojih nesrećnih sestara, nadzirati ih, voditi brigu o njima, pripravljati ih na nov život i prednjačiti im svojim ličnim dobrim primjerom. I u tome je ova naša jaka žena uspjela. Ona piše, da joj je za to veliko djelo davao snagu sam Božanski Spasitelj. ,,Što tražiš od mene, Gospode?’’ ,,Hoću da te učinim majkom jednog zavoda koji će mi biti na slavu… hoću, da taj zavod bude zadovoljština za uvrede, koje mi toliki grešnici nanose’’[35] – odgovarao joj je Isus.

Ustanovila je i posebnu žensku religioznu družbu (kongregaciju), koja je trebala da vodi zavod. Pobožna prema Presv. Srcima Isusovom i Marijinom, dala joj je naziv ,,Istituto delle Suore della Riparazione, dedicato ai SS. Cuori di Gesù e di Maria Immacolata’’ (Zavod sestara popraviteljica, posvećen Presv. Srcima Isusa i Marije Neokaljane). Tako ove dvije glavne pobožnosti naših dana, toliko preporučene od Svete Stolice, nalaze svoje ostvarenje u ciljevima Zavoda. Za Družbu je sastavila posebna pravila, kojim je dala dokaza mudrosti, razboritosti i bezgranične ljubavi prema bližnjemu. O tim pravilima je rekao jedan iskusni duhovnik – jezuit, da su to ,,nebeska pravila’’. Dakako, žena prokušana u školi boli i praktična u duhovnim stvarima prelila je u ta pravila duh jednog unutarnjeg života, koji je jedan od najuzvišenijih i najhumanijih. Kada je građanstvo uvidjelo korist koju ustanova donosi, počelo je sa priznanjem govoriti o Ani. To je skromnoj djevici smetalo stoga piše: ,,Čini mi se da bih radnije podnosila napadaje, nego li nezaslužene hvale’’.[36]

_____________________________________________

[33] Za blagovaonu tog manastira Paolo Veronese je bio naslikao (1540-45) glasovitu sliku, koja predstavlja ,,Gozbu u kući farizeja’’, koju je 1665. bivša vlada Mletačke republike poklonila francuskom kralju Luju XIV, a danas se nalazi u Louvre-u u Parizu.

[34] Ferd. Apollonio, op. cit. p. 195.

[35] Ibidem, p. 51.

[36] Ibidem, p. 115.

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9130

Objavio Urednik dana sij 10 2022. u kategoriji Lik i djelo. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst