Doba kroz  koja je prošao svijet Grčke

Od vremena Hesioda, oca didaktičke poezije, Grci su vjerovali – a  u tome i u drugim stvarila slijedili su ih Rimljani – u četiri (ili pet) doba svijeta.

Prvo i najbolje je bilo zlatno doba, kad je, prema Hesiodu, vladao Kron. Bilo je to doba savršenstva, nevinosti i sreće u kojem su vladali istina i pravda ali ne pomoću zakona, sile i vlasti već kroz čovjekovu prirodnu dobrotu. Nije se moralo raditi, jer je zemlja davala svoja bogatstva besplatno, bez rada; ratna oružja nijesu postojala zato što je mir bio u srcima ljudi. Vladalo je vječito proljeće, a ljudi su bili stalno mladi; voće i cvijeće svjetali su sami od sebe, niko ih nije sadio, mlijeko i  vino su tekli rijekama, a med je curio iz hrasta. Smrt je bila prijatan san, a ljudi su pretvarani u dobre duhove ili demone, i određivani da čuvaju i štite i vode ljude na zemlji. Uktatko: Hesiodovo prvo doba bilo je Utopija.

Drugo po redu je bilo srebrni doba. Uprkos imenu, bilo je to doba patnji, nedaća i propadanja. Zeus je uveo godišnja doba, što je donijelo neugodnosti, ljetnje vrućine i zimske hladnoće, skratio je proljeće. Morale su se graditi kuće – nepotrebne u zlatno doba – a rad je postao nužnost za čovjeka i životinje jer priroda nije više davala svoja blaga besplatno. Ljudi srebrnog doba su bili snažni i moćni, ali bezbožni, neposlušni i mentalno slabi. Poslije smrti živjeli su pod zemljom kao duhovi, ali Zeus im je uskratio besmrtnost, jedan od darova zlatnog doba.

Treći period je bronzano doba, Zeusovo djelo u kojem su sve stvari bile napravljene od bronze. Bilo je to doba rata, nasilja, svireposti i svađa, u kojem su smažni ljudi – snažniji od onih iz srebrnog doba – uništavali jedni druge. Ljudi su umirali i ostajali mrtvi.

Sljedeće doba je bilo bolje od srebrnog i bronzanog. To je herojsko doba (ili doba polubogova i heroja). Ono je povezano sa tebanskim ili trojanskim ratovima.

Poslije herojskog doba nastalo je posljednje i najgore: gvozdeno doba. Koje liči na kasnije, a time i današnje, društvo. To je bilo  doba borbe i mukotrpnog najamničkog rada. Vladao je zločin, a sve vrline koje smatramo idealima – istina, skromnost, čast, pristojnost – ugušene su. Nespokojstvo i briga učinili su i dan i noć kukavnim. Niski sebični ciljevi vladali su ljudima, koji su bogatstva zemlja koristili nedostojno. Vladali su poroci kojih treba da se stidimo: prevara, podvala, nasilje i mržnja. Svijet je ogrezao bio u krvi, a građanski i spoljni ratovi bili su obična pojava kao i zločin. Je li to doba u kojem mi danas živimo?

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4510

Objavio Urednik dana pro 5 2015. u kategoriji Mitovi i legende. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst