GREŠNA MAGDALENA Imala je ime sa ukusom mora Usne od svile, nestašne, bez srama, Vodila odjednom šaku razgovorā Ali je u svemu ostajala dama. Molio sam vječno biće sa visina Da pomogne odmah koliko se može Glumio sam zato pobožnoga sina, Noseći je nagu odmah ispod kože. Al’ me kocka usuda […]
O čemu to priroda govori svuda oko nas, u prostoru između atoma i kroz svaku našu misao? Isti dah, isti tihi šapat teče svakom ćelijom. Svakog od nas, nježnom upornošću poziva ritam samog života. Dragi su mi stihovi iz drevne Rigvede koja pjeva ovu vječnu pjesmu: Moj duh može da odluta na četiri strane svijeta. […]
Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče, siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi, te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi. Nad njom zv’jezde rojevima brilijantna kola vode, pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode; na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje, mušice se ognjevite […]
Veliko je zadovoljstvo kad u pravniku pronađete pjesničku dušu. Iz dvije objavljene zbirke redakcija je odabrala pet pjesama. Ostavljamo link za ostale pjesme iz zbirki. DA JE BAR ZA TREN Steglo se srce u grudima nad svakim dragim likom po jedna sjena nestaje sve ljudsko u ljudima rasplinjava se kao pjena Licem u lice […]
Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj? To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj Dok vije vihor besni i strašna seče stud, On dete svoje grli, o toplu greje grud. Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj? Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj? Bauka, krunu onu i […]
Povodom 155 godina od rođenja Tesle objavljujemo njegovu pjesmu “Fragments of Olympian gossip” što se prevodi kao “Djelovi božanskog ogovaranja” ili “Djelići olipmijskog tračanja”. Pjesmu objavljujemo na engleskom i prepjev na crnogorskom. Fragments of Olympian gossip While listening on my cosmic phone I caught words from the Olympus blown. A newcomer was shown around; That […]
Povodom 212 godina od rođenja slavnog ruskog pjesnika Aleksandra Sergejeviča Puškina mi objavljujemo odlomak iz njegovog najpoznatijeg djela “Evgenije Onjegin” VII Što čovjek manje voli ženu, Tim lakše on se svidi njoj. I prije zaplete dušu njenu U sablazni i lažni roj. Razvrat je hladan i naduven Nekad bio jako čuven Zbog ljubavne vještine […]
![](https://zrcalo.me/wp-content/themes/Advanced-Newspaper1392/timthumb.php?src=http://zrcalo.me/wp-content/uploads/2010/10/Covjek-kao-ti.jpg&h=&q=90&w=90&h=65&zc=1")
Ti… ponekad tako sladak i lažljiv… i znaš da voliš, i znas da boliš, da budeš grub i budeš pažljiv što čudi u čovjeku jednom. U jednom momentu vreo kao vatra u drugom hladan kao led. U jednom smrtonosan kao otrov u drugom sladak kao med. I dani sa tobom su kao hod po […]
![](https://zrcalo.me/wp-content/themes/Advanced-Newspaper1392/timthumb.php?src=http://zrcalo.me/wp-content/uploads/2010/10/Dusa-od-stakla.jpg&h=&q=90&w=90&h=65&zc=1")
Noć bez tebe ravna je paklu, kao da hodam bosa po staklu i teret veliki na sebi nosim u takvim noćima od tebe prosim, a ti se smiluj prosjaku ovom sto sjedi sam za praznim stolom koji neće moći da ti plati al’ znaće ljubav da uzvrati. I bit’ ćeš joj sreća, i bit […]
![](https://zrcalo.me/wp-content/themes/Advanced-Newspaper1392/timthumb.php?src=http://zrcalo.me/wp-content/uploads/2010/10/wasteland_by_torvenius.jpg&h=&q=90&w=90&h=65&zc=1")
Svijet je pun razvrata i nasilja. Pred mojim očima iskrsavaju slike. Neka tamna sjena mene je zasjela, Kovitla me međ pute velike. Svijet je pun pakosti i srdžbe. Pred mojim očima sve žešće i jače Stvaraju se tamne prilike zlobne, Neke crne tačke već odavno zrače. Svijet je pun ljudi koji nasilno hrle. Pred […]
