Anselmo i Lotario
Videći Lotario u Anselma odsudnu volju i ne znajući novih primjera da navede, niti druge razloge da iznese da bi ga od nje odvratio, pa čujući mu prijetnju da će drugome da povjeri svoju ružnu namjeru, da bi se izbjeglo veće zlo, naumi da ga zadovolji i da mu učini po želji, s tom namjerom da tu stvar tako udesi kako se u Kamile čuvstva neće uzbuniti, a Anselmo da bude zadovoljen; i tako odgovori mu da nikome drugome ne saopštava svoju misao, da on na sebe uzima teret toga preduzeća, koje neka počne kad on bude na to imao najviše volje. Anselmo ga što nježnije i srdačnije zagrli i zahvali mu na ponudi, kao da mu je učinio veliku neku milost, te se njih dvoje pogodiše da se već śutra počne posao, a on će mu dati mjesta i vremena kako bi nasamo govoriti sa Kamilom, pa će mu dati i novca i nakita da joj može dati i pokloniti. Preporuči mu da joj pravi serenade, da joj u pohvalu piše stihove, a ako ne mari da se muči oko njih, da će mu ih on načiniti.
Na sve pristade Lotario, iako ne sa onakvom namjerom kao što je Anselmo mislio; pa sporazumijevši se tako, vratiše se Anselmovoj kući, đe zatekoše Kamilu zabrinutu, čekajući muža, e je toga dan kasnije no inače došao.
Lotario ode svojoj kući, a Anselmo ostade doma tako zadovoljan kao što se Lotario dade u misli, ne znajući kako da udesi da iz ove nepromišljene stvari dobro iziđe; ali onu noć domisli se načinu kako će da prevari Anselma a da ne uvrijedi Kamilu, pa śutradan ode na ručak svome prijatelju, đe ga Kamila lijepo dočeka, koja ga je primala i čašćavala od sveg srca, e je znala koliko ga cijeni njen muž. Kad dovršiše ručak i raspremiše trpezu, reče Anselmo Lotariju da ostane tu sa Kamilom dokle on ode nekim prijekim poslom, ali će se vratiti kroz sat i po. Kamila ga moljaše da ne odlazi, a Lotario se nuđaše da ide s njim; ali ništa ne uspije kod Anselma, nego ovaj još dosađivaše Lotariju da tamo ostane i čeka ga, jer ima da govori s njim o nekog vrlo važnoj stvari. Isto tako reče Kamili da ne ostavi Lotarija sama dok se on ne vrati. Jednom riječi, on znade tako opisati nedložnost ili neuputnost svoga odlaska da niko ne mogaše opaziti da je to samo pritvornost.
Anselmo ode i za trpezom ostadoše sami Kamila i Lotario, jer ostala čeljad sva je otišla da ruča. Lotario se viđe na bojištu, kako mu je prijatelj želio, i sa neprijateljem ispred sebe koji bi sa svojom ljepotom mogao pobijediti četu oružanih vitezova. Pomislite, da li je Lotario imao razlog ako se bojao; ali on šta će, nego podnimi naslon od stolice svoj lakat, metnu obraz u šaku, pa moleći Kamilu da mu oprosti što je tako loše zabavlja, reče da bi malo da počine dok se Anselmo ne vrati. Kamila mu odgovori da će bolje počinuti na divanu nego na stolici, te ga zamoli da ode tamo i nasloni se. Lotario ne šće da učini tako i ostade tamo drijemajući dok se ne vrati Anselmo, koji kad Kamilu nađe u njenoj sobi i Lotarija da drijema, promisli, pošto se bio toliko zadržao, da su njih dvoje imali kad da govore i da drijemaju, i ne mogaše da dočeka da se Lotario probudi te da ode sa njim i pita ga kako je prošao. Sve bi onako kako je želio. Lotario se probudi i odmah njih dvojica odoše od kuće i Anselmo ga zapita što je želio znati, a Lotario mu odgovori da mu se nije sviđelo da se odmah prvi put sasvim izrazi, zato da nije drugo činio nego da je Kamilu hvalio sa ljepote, rekavši joj da se u svom gradu ne govori o drugom čemu do li o njenoj ljepoti i razboritosti, i da mu se to činilo da je zgodan početak kako bi joj došao u volju i raspoložio je da ga drugi put rado sluša, služeći se tako lukavstvom kojim se služi zao duh, kad koga hoće da prevari, koji sam na sebe mora da pazi te se premetne u anđela viđela on, anđeo mraka, pa iznoseći s početka dobra svojstva, najposlije se pokaže ko je i iznese svoju namjeru, ako mu prevaru nijesu uhvatili u početku. Sve to mnogo zadovolji Anselma, pa reče da će mu svaki dan istu priliku davati, ma i ne odlazio od kuće, e će se on i doma zanimati takvim stvarima da mu Kamila ne može lukavstvu u trag ući.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5232
Objavio Urednik
dana stu 10 2016. u kategoriji Biblioteka, Proza.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst