Anselmo i Lotario
Pa sa tim riječima navali golim nožem na Lotarija sa nevjrovatnom snagom i brzinom, pokazujući toliko volje da mu nož sjuri u prsa da i on sam dođe u sumnju da li su te stvari pretvorne ili zbiljske, jer je morao da upotrijebi svu svoju okrenost i snagu da ne da Kamili da to učini; a ona se sa ovom čudnom jarošću i lukavstvom tako živo pretvarala da hoteći joj dati izgled zbilje, naumi da je ukrasi svojom krvlju, te videći da ne može da rani Lotarija, ili gradeći se da to ne može, reče:
„Kad već sudbina ne da da potpuno izvršim moju namjeru, ano neće imati toliko sile da mi stane na put da izvršim bar jedan dio“
Pa otimajući ruku sa nožem koju je Lotario držao, oslobodi je, i upravivši vrh onamo đe se nije mogla duboko raniti, zabode ga slijeva u meso iznad pazuha, i odmah se stropošta na zemlju kao van sebe.
Zabezeknuti i preplašeni ostadoše Leonela i Lotario kod ovoga događaja i čisto sumnjaše u istinu toga čina, iako su gledali Kamilu đe u svojoj krvi leži na zemlji. Što brže i zaprepašćen, prihita Lotario da izvuče nož, a kada viđe neznatnu ranu oprosti se svoga straha i nanovo se stade diviti oštroumlju, pameti i velikoj domišljatosti lijepe Kamile; pa da bi izvršio ono što mu je zadatak, stade besprestano tužno naricati nad Kamilinim tijelom, kao da je ona bila mrtva, te puno proklinjaše ne samo sebe nego i onoga koji je povod bio da je dotle došlo; a kako je znao da ga sluša njegov prijatelj Anselmo, to je tako govorio da onaj koji ga slušaše morade mnogo više žaliti njega nego li Kamilu, baš i da je za mrtvu držao.
Leonela je uze u naručje i položi je na krevet, moleći Lotarija da potraži koga koji bi Kamilu u tajnosti vidao; takođe ga zamoli za savjet i mišljenje šta da kažu Anselmu za tu ranu njene gospođe, ako bi se on slučajno vratio prije no što se ona izvida. Od odgovori neka kažu što znaju, a on da ne umije dati korisna savjeta; samo joj reče neka gleda da zadrži krv, a on ode tamo đe ga ljudi neće viđeti. Pa pokazujući veliku žalost i uzbuđenost ode iz kuće, a kad se nađe sam i da ga niko nije mogao viđeti, stade se krstiti, diveći se Kamilinoj vještini i umješnosti Leonelinoj. Pomisli kako tvrdo mora Anselmo biti uvjeren da mu je žena druga Porcija, pa željaše da se sastane sa njim i da zajedno slave laž i pretvornu istinu, da se pretvornija nikad nije mogla zamisliti.
Kao što rekosmo, Leonela ustavi krv svojoj gospođi, koje nije više isteklo nego koliko je bilo dovoljno da se lukavstvo ovjeri, pošto opra ranu sa nešto vina, privije je kako je bolje znala, a dok je previjala, govorila je takve riječi koje baš i da nijesu njima prethodile druge, bile bi dovoljne da uvjere Anselma da u Kamili ima uzor od časnosti. Leonelinim riječima dodade druge Kamila, koja sebe grđaše kao neodlučnu i plašljivicu, jer onda kad je najviše trebalo nije imala srca da sebi uzme život, koji joj je tako mrzak. Iskaše savjeta od svoje sluškinje da li da reče ili ne ljubljenom mužu za sav taj događaj; a ova joj reče da mu ne govori, jer bi on onda morao osvetiti se Lotariju, što bi moglo biti samo sa velikom opasnošću po njega, a dobra žena dužna je da ne daje prilike svome mužu da se svadi, nego još da ga uklanja od svake moguće rasprave. Kamila odgovori da joj se njeno mišljenje sasvim sviđa i da će ga se držati; ali da svakako valja potražiti šta da se reče Anselmu, otkuda je ta rana, koju će on morati viđeti. Na to joj Leonela odgovori da ona ni u šali ne bi umjela lagati.
„A zar bih ja, sestro, mogla lagati?“odgovori Kamila; „ma ne bih se usudila da izmislim ili da podržavam kakvu laž, pa da mi se tiče glave. Pa kad već ne znamo da nađemo izlaska odavde najbolje će biti da mu se reče gola istina, da nas ne bi uhvatio u laži.“
„Nemoj sebe da mučiš, gospođo“, na to će Leonela; „do śutra ću se domisliti šta ćemo reći pa možda će se rana na tom mjestu moći sakriti da je on ne vidi, a nebo će se umilostiviti i ići će naruku našim tako poštenim namjerama. Umiri se samo, gospođo, i gledaj da svoju uzbuđenost smiriš, da te moj gospodin ne bi našao uzbuđenu, a za ostalo osloni se na mene i na boga, koji uvijek pomaže blagim željama.“
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5232
Objavio Urednik
dana stu 10 2016. u kategoriji Biblioteka, Proza.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst