Anselmo i Lotario
Ali ne mogaše preduprijediti da ga Lotario ne vidi jedanput, kad je zorom odlazio. Ne znajući ga ko je, isprva pomisli da će biti neka avetinja; ali kad viđe kako ode i zamumulji se, i uvi brižljivo u plašt, ostavi se takve lude misli i pade na drugu sa koje bi svi bili propali da Kamila nije našla lijeka. Lotario pomisli da onaj čovjek što ga je vidio da u tako neobičan čas izlazi iz Anselmove kuće nije tamo bio zbog Leonele, pa ni na um mu ne pade da ima Leonela u svijetu, nego što je Kamila bila prema njemu lakoumna, da je takva i spram drugoga; jer te posljedice vuče za sobom nevaljalstvo nevaljale žene da gubi vjeru u svoje poštenje kod samog onog na čije se molbe i riječi predala, te on misli da se ona sa još većom lakoćom predaje drugima, i poklanja tvrdu vjeru svakom podozrijevanju koje mu padne na um. Kao da je u taj mah Lotarija bila ostavila sva razboritost i kao da mu je iz pameti nestalo svake pametne pomisli, ne da ne učini ništa dobro i smišljeno, nego ne čekajući da Anselmo ustane nesptrpljiv i slijep od pomame koja mu razdiraše grudi, žedneći za osvetom na Kamili, koja ga ni u čemu nije bila uvrijedila, ode Anselmu i reče mu:
„Da znaš, Anselmo, da ima već toliko dana kako se borim sa sobom, usiljavajući se da ti ne rečem ono što već nije moguće ni pravo da ti i dalje krijem. Dakle da znaš da se Kamilina tvrdinja predala i pokorila svemu onom što sam s njom htio da činim; a ako sam oklijevao da ti otkrijem tu istinu, to je zato bilo što sam htio da vidim da li je tu bilo samo neke lakoummne požude njene, ili ona tako čini da bi iskupala viđela da li su bile sa tvrdom namjerom činjene one ljubavne izjave u koje sam se bio upustio sa tvojim dopuštenjem; a i to mislim kad bi bila ona koja bi trebalo da je i kakvu smo je obojica zamišljali, da ti je več trebala kazati za moje postupke; ali videći da ona oklijeva, vidim da su zbiljska obećanja koja mi je dala da će se, kad opet odeš od kućem sastati sa mom u riznici (a zaista se tamo i sastajao sa Kamilom);“ ja dakle ne bih htio da naglo izvršiš kakvz osvetu, jer još grijeh nije izvršen, no samo u misli, i može biti da, dok bi se on izvršio, Manila se promijeni i u njoj se rodi kajanji. Oa kad si več u svemu ili bar dijelom uvijek poslušno moj savjet, poslušaj i ovaj koji ći ti sad dati i drži i ga se, kako bi pouzdano i s ozbiljnim promišljanjem sebe zadovoljio onako kako ti se bude najbolje sviđelo. Reci da ćeš tobože da odeš na dva-tri dana, kao što si inače činio pa udesi da se sakriješ u ruznici, đe ti tapeti šti su tamo i druge stvari daju dobru zgodu da se prikriješ, i onda možeš viđeti rođenim očima, kao i ja mojim, što je upravo Kamilina namjera; pa ako bude nevaljalstvo, kojega bismo se prije mogli bojati nego li nadati mu se, moći ćip u tipini, mudro i promišljeno osvetiti svoju uvredu.“
Preneražen, nedoumijevajući i začuđen, slušaše Anselmo Lotariove riječi, jer ih ču u onaj čas kad im se najmanje bio nadao, jer već bješe držao Kamilu za pobjediteljku nad tobožnjim Lotariovim navalama i počeo bješe uživati u pobjedi. Dugo ostade ćuteći i netremice gledajući u zemlju, i najposlije reče:
„Ti si, Lotario, postupio onako kao što sam očekicao od tvoga prijateljstva; ja sam se u svemu držao tvoga savjeta, čini i sad što ti se svidi i hrani tajnu, kao što znaš da treba u takvu nenadanu slučaju.“
Lotario obeća tako i polazeći od njega ljuto se pokaja za svoje riječi, videći kako je glupo bio postupio, jer je mogao dase Kamili osveti a da se ne dohvati obrasca tako svirepa i tako sramotna. Proklinjaše svoju pamet, prekorijevaše se zbog brzopletosti, niti znavaše lega da se dohvati da bi zbrisao što bješe učinio, ili da bi stvar okrenuo na razuman svršetak. Najposlije dokona da sve reče Kamili, pa kako nije bio bez prilike da to učini, još isti dan nađe se s njom nasamo, a ona čim viđe da može s njim govoriti, reče mu:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5232