Anselmo i Lotario
Čast nam je da objavimo, povodom četiri vijeka od Servantesovog odlaska iz zemljaskog života, novelu „Neoprezni radoznalac”, koja se smatra jednom od Servantesovih najboljih novela. Ipak, znameniti španski pisac prevashodno je poznat zbog revolucionarnog romana „Don Kihot” koji je svojim značajem dao romanu formu literarnog umjetničkog stvaralaštva. Navedena pripovijetka upravo je uključena u tok romana, u trenutku kada paroh, berberin, don Kihot, Sančo i njihovi prijatelji traže predah od mukotrpnog putešestvija pri kojem ostali članovi „sumašedšog” Kihota pokušavaju dopeljati do njegovog doma. Treba napomenuti da je ova pripovijetka bila jedan 0d učestalih prigovora tadašnje publike, koja nije imala razumijevanja za „ubačanje” jednog, već objavljenog, književnog djela u drugo. Mi smo suprotnoga mišljenja. Kvalitet samog djela je osoben. Pripovjetka je višeslojna a donekle i luda. Priča koja se u ovoj noveli pomalja od velikog je značaja jer govori o sumnji, poštenju i časti na više nivoa.
Ovim objavljivanjem želimo bar dijelom da se zahvalimo velikom Migelu de Servantesu Saavedri za blagodet koju je učinio za svjetsku književnost.
Prevod ove novele je od Đorđa Popovića, dok je za naš časopis dato izdanje priredio Mato Kankaraš.
***
U Florenciji, bogatom i slavnom gradu u oblasti koja se zove Toskana, živjeli su Anselmo i Lotario, dva bogata i otmena viteza koji su tako drugovali da su ih svi koji su ih znali po preimućstvu i imenu zvali oba prijatelja. Bili su neženjeni, mladići istih godina i istih navada[1], što je bilo dovoljan razlog da oni odgovore jedan drugome uzajamnim prijateljstvom. Istina, Anselmo je više bio naklonjen ljubavnim nasladama nego li Lotario, koga su više mamile naslade lova; ali kad bi se prilika dala, Anselmo bi odumio svoje naklonosti da bi sljedovao Lotariju, a Lotario bi odumio svoje da bi pristao uz Anselmove, i na taj način njihove volje bi se tako slagale da nije bilo časovnika koji bi tako na dlaku išao.
Anselmo se bješe zaljubio u jednu otmenu i lijepu djevicu iz istoga grada, šćer tako dobrih roditelja i samu po sebi tako dobru da, pošto se dogovori sa svojim prijateljem Lotariom, bez kojega ništa ne bi preduzimao, dokona[2] da je traži od roditelja sebi za ljubovcu[3], pa tako i učini, a ko je bio prosilac, to bješe Lotario, koji stvar izvrši tako prema volji prijateljevoj da se ovaj za kratko vrijeme viđe u pośedu željenoga blaga; a Kamila bješe toliko zadovoljna što je Anselma dobila za muža da ne prestajaše boga blagodariti i Lotarija, čijom pomoću je do toliko dobra došla.
[1] navika
[2] Naumi, namisli
[3] zaručnica
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5232
Objavio Urednik
dana stu 10 2016. u kategoriji Biblioteka, Proza.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst