Sačuvajmo jezik Crne Gore od zaborava
Jotovanje je promjena suglasnika u vezi sa palatalnim sonantom – J -.
Okluzivi T i D zajedno sa J mijenjaju se u nove glasove:
T + J ~ TJ = Ć ; D + J ~ DJ = Đ
(đeca, đevojka, đetić, đetinjiti, đed, đever, đetelina, đe, niđe, ovđe,
onđe, viđeti, neđelja, poneđeljak, Neđeljko, Međedović…; ćerati, lećeti, šćeti, vrćeti…)
Po analogiji C + J ~ CJ = Ć
Primjeri: Ćetko,Ćetna,ćepanica…
Naravno, i ovđe postoje izuzeci koji moraju ostati jer su došli iz drugih jezika. Evo primjera: imenice deva – devica u naš jezik su došle iz srpskog i ne podliježu jotovanju. Pravlno je deva – djeva
devica – djevica. Na crnogorskom jeziku bi, možda, moglo biti: đeva – đevojka.
Strujni S i Z i sonanti L i N zajedno sa J mijenjaju se u nove glasove:
S + J ~ SJ = Ś, ś, (meko š) ; Z + J ~ ZJ = Ź, ż, (meko ž)
L + J = LJ ; N + J = NJ
Piši kao što zboriš
Meko Š (ś )
Glas ś (meko š) nastao je ijekavskim jotovanjem i jednačenjem po mjestu tvorbe. Konačno ćemo moći da napišemo: śutra, śever, śekira, śeme, śedi, Miśan, śako, Peśo, pośekotina, paśa pogan, kiśela voda, guśenica, Kośa, śednik, Paśa ulica….
Meko Ž (ż)
Nema mnogo riječi sa mekim glasom ž koji se piše ź. Treba ih napisati jer i one imaju pravo na život. I ovaj glas je nastao jotovanjem i jednačenjem po mjestu tvorbe: iźela ga rđa, iźelica,iźesti, iźđeljati, Źaga, Źaro (muška imena), Koźi brijeg, koźi sir, Źagora (naziv mjesta).
Meko Z (3)
– Afrikata (sliveni glasovi) je suglasnik nejedinstvene artikulacione prirode pri čijoj tvorbi učestvuju artikulacioni elementi praskavih i strujnih suglasnika. Pored afrikata: đ, č, ć, dž i c u crnogorskom jeziku ima još jedna afrikata: D + Z ~ DZ =
3 (meko z)
Nema ni mnogo riječi sa ovim glasom ali zaslužuju poštovanje. Vrijeme će pokazati da li ovaj glas koji se piše 3, ima pravo na
život.
3era– trunka; 3erica – trunčica
3ipa– veća kamenica,oblutak; 3ipica – mala kamenica; 3ipac – poveći kamen; 3ipina – veći komad, komadina
bron3in – emajlirana posuda sa povrazom i poklopcem
bačvastog oblika (povraz – obruč od žice na kanti koji služi zanošenje)
bron3oglavile– glavurdan,ko ima vekiku glavu
3ambelina zvijezda – zvijezda Danica, planeta Venera(izraz: Raditi do 3ambeline zvijezde)
3avala– rt između Paštrovića i Budve
3ano(Grbićić)
3anovijet – biljka
bi3a– lovačka kučka
Malen3a(u Zagaraču)
3enović(prezime), 3rno, 3aro (muška imena)
Dugi slogovi i kratki slogovi
– Dvosložno ije u dugim slogovima u crnogorskom jeziku: vrijeme,dijete,lijepo… (u hrvatskom i bošnjačkom je dvoglasno: vrjeme,djete)
– U kratkim slogovima je: pjesma, vjera, bježati, Vjera, Svjetlana, Zvjezdana, Snježana, mjesec, bješe…
– poslije R – e: pred, preko, pretopiti
– poslije R – je: rječnik, rječit, grješnik (i grešnik), grješka (i greška), starješina
– poslije R – ije: brijeg (brijegovi i brjegovi), brijest (brijestovi i brjestovi), ogrijev (ogrev), prijekor (prekor), prijevod (prevod), prijenos (prenos), prijelaz (prelaz), prijegled (pregled), prijestup
(prestup), prijevara (prevara), prijesto (presto).
Zašto ne prihvatiti oba izgovora ako se nalaze u govornom jeziku?
Zastarjeli – nema ih u govornom jeziku: -ijeh, -ijem – Upotrebu dužih morfoloških pridjevsko-zamjeničkih nastavaka za genitiv, dativ, instrumental i lokativ na: -IJEH i –IJEM (našijeh, dobrijeh, s ovijem) trebalo bi izostaviti jer se ne koriste više u govornom jeziku.
Ima ih u govoru
– Riječi: prvjenac, prvjenstvo, prvjenstveno treba da imaju suglasnik J ako ga ima u govornom jeziku.
– Riječi: snijevati, sljedeći, usljed, posljedica, posljednji, sljepoća, prosvjeta, poslije, čovjek (čoek), dvjesta, odjeljenje, rješenje… u govornom jeziku postoje i treba ih pisati
– ispred O i Lj piše se I: vidio, śedio, biljeg (lakše je za izgovor nego bjeljeg) i želio. Ali u govornom jeziku se zbori: viđeo, śeđeo, željeo.
Stare riječi – moderne riječi: OLI, KAMI
– Oli – u značenju: hoćeš li? (srpski)
“Oli Ćele vatat u kapicu da uljanik u gori zametneš?“
Njegoš je koristio Oli (kao glagol) i Oli (kao veznik u značenju – ili)
“U Stambolu da se sastanemo, u Stambolu oli u Jedreni“
“I tako su mi tri oli ćetri puta pisali, ali sam svakom bio prevaren…“
Kami (kam) – kamen
1. Koristi se najčešće u izrazima,u značenju: ništa, baš ništa do nesreće, zla; skoro niko, baš niko (srp.)
‘‘Da mu kami damo’’
2. Ono što je malo, jadno, ništavno, bijedno
‘‘Onaj kami što je preteka’’
3. U priloškoj službi:
a) Bijedno, jadno
“Pa je nose proz gradske ulice
u sred podne tamo i ovamo
ne boje se česti ni poštenju
tek da steku da se kami rane“
b) Jao, kuku, lele, teško
Izrazi:
Kami mu je rodilo. ; Kami je zaradio. ; Kam vi u dom.
Kamo (prilog) – u značenju: đe je?đe su?
(Kad se sa žaljenjem pita za ono čega više nema.)
“Kamo mene od brda glavari?“
“Kamo gospoda i cvijet našeg naroda?“
Izrazi bez kojih nema priče
Kud se đeo? Kud se đela? Kud mi se đede?
Upotrebljavaju se u značenju: đe je nestao, nestala, nestalo.
A kamoli (veznik) u značenju: a još manje, a još više.
“Med na usta i hladna prionja
a kamoli mlada i vatrena.“
A nekmoli– u značenju: a đe ne bi
Neka (nekate) – u značenju: smirite se, umirite se
Neka – neka, u značenju: zapamtićeš ti mene
Je li (treće lice jednine od glagola jesam sa rječicom li) u značenju: da li je?
“Je li ova rabota sama po sebi smiješna?“
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3856
Objavio