Trideset tetradrahmi

DSC04822

Prije neki dan smo bili suočeni sa jednim krupnim remećenjem  opštedruštvenog, duhovnog i svakog drugog poretka.

Naravno, ne mislim na neku novu „novinarsku izvedbu“ lista „Informer“, jer se taj „medij“ više može smatrati kao površinski glibež koji ne zadire dublje u temelje društva. Najpogodnija definicija bi bila da je to ovaploćenje politike, tranzicije i turbo folka. Od njih sve očekujemo! Žalim što je na ovo potrošeno i ovoliko riječi ovog napisa.

Ne, riječ nije o tome. U pitanju je znatno važnije i potresnije dešavanje koje u sebi nema ni jednu zeru vulgarnog.

Arhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog gospodin Amfilohije je smogao smjelosti i pečobraznosti za vršenje liturgije na temeljima stare Duklje, skrećući pritom pažnju na starohrišćanske spomenike ovog negdašnjeg grada.  Razlozi za ovakav čin su više u naslućivanju negoli u zbilji, ali se pomalja misao da je gospodin crnogorsko-primorski htio da pripremi teren za novo teritorijalno širenje Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori.

Ma koliko ovo zvučalo nekome van pameti nek samo domisli jedno: zbog čega na liturgiji nijesu bili prisutni predstavnici Barske nadbiskupije? Ne čudimo se zbilja što pozvani nijesu predstavici Crnogorske Pravoslavne Crkve, veza ove dvije Pravoslavne crkve ovđe u Crnoj Gori je već odavno jedna povratna sprega uzajamne srdžbe, ali za Barsku nadbiskupiju ostaje pitanje još uvijek otvoreno. Bilo koliko se mi dičili pravoslavljem u ovim našim krajevima, moramo se suočiti sa činjenicom da su prvi znaci hrišćanstva došli sa Zapada a ne sa Istoka. To je nešto što se mora poštovati. To doseže i do VI  vijeka! Rascjep jeste na pomolu bio ali je još daleko, daleko od jave bio. Ne može da postoji zdravo društvo koje nije u spokoju sa svojom prošlošću. Gospodin crnogorsko-primorski ne mari na podjele koje produbljuje. Uzimajći još u obzir da je katoličanstvo bilo državna religija „prvobitne Crne Gore“ – Duklje, prosto van okvira svake zdrave pameti izlazi ovaj postupak. Barska nadbiskupija je jedini pravi nasljednik ostataka manastira u Doljanima i starohrišćanskih spomenika na Duklji. A da bi sve bilo gore čak nijesmo u obzir uzeli ono glavno – dolazak pravoslavlja se poklapa sa dolaskom Nemanjića. Lično se nadam da čitalac zna da Nemanjići nijesu došli s bratskom ljubavlju u Duklju, već da su došli, kao pravi srednjevjekovni osvajači, da pokore teritoriju! Uloga pravoslavlja se mijenja u svakom pogledu poslije dolaska Turaka, kada je i Pravoslavlje u Crnoj Gori bilo u potpunosti nezavisno od svake druge religijske institucije, ali to nije naša tema sada.

1 2

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3119

Objavio dana apr 26 2015. u kategoriji Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Prijava | Administrator SPETROV