Anselmo i Lotario

Što sam ti dovde zborio, o Aneslmo, bilo je ono što se tebe ticalo, a sad valja da čuješ što se mene tiče, pa ako ću biti opširan, ne zamjeri mi, jer sve to zahtijeva lavirint u koji si ušao i hoćeš da te ja iz njega izvučem. Ti me držiš za prijatelja, a hoćeš da mi uzmeš čast, što je protivno svakom prijateljstvu; pa nećeš samo to, nego još tražiš da ja lišim tebe časti. A da mi je ti uzimaš, to je jasno, jer kad Kamila vidi da ja oko nje onako obilazim kako ti tražiš od mene, zbilja će me držati za čovjeka nepoštena i nevaljala, pošto namjeravam i činim stvar posve protivnu onome na što me obavezue moje biće i tvoje prijateljstvo. A da išteš da tebe lišim časti, o tome nema sumnje, jer kad vidi Kamila da ja na nju navaljujem, pomisliće da sam na njoj vidio neku lakoumnost koja mi je dala smjelosti da joj otkrijem moju ružnu želju, pa bude li ona sebe držala za obeščašćenu, njena stamota isto se tako tebe tiče kao i nje; a otuda dolazi ono što obično biva, da čovjek brakolomne žene, sve da za to i ne zna, niti da je dao prilike da mu žena bude onakva kakva ne treba da je, sve da i nije do njega stajalo i do njegove nemarnosti i nepaženje ako ga je nesreća postigla, ipak  ga ljudi zovu imenom pogrdnim i tužnim, pa oni koji mu znaju za ženino nevaljalstvo nekako ga prije gledaju sa očima preziranja nego li sažaljenja, iako vide da ga je ta nesreća snašla ne sa njegove krivice, nego sa naklonosti njegove nevaljale supružnice. A hoću da ti kažem zašto je sa dobrim razlogom obeščašćen muž nevaljale žene, ma on za to i ne znao, niti bio kriv za to, niti učestvovao u tome, niti dao prilike da ona bude takva, pa nemoj da ti je dosadno da me slušaš, jer sve to treba da bude tebi na korist. Kad je bog satvorio našega praoca u zemaljskom raju, piše Sveto pismo, bog je pustio na Adama san, i dok je ovaj spavao, uzeo mu je jedno rebro od lijeve strane i od njega načinio je našu pramajku Evu, te kad se Adam probudio i nju vidio, rekao je: Ova je meso od moga mesa i kost od moje kosti. A bog izreče: Za nju će čovjek ostaviti svog oca i mater i oni će biti dvoje u jednom tijelu; i tada bi osnovana božanstvena tajna braka, sa takvim uzima da ih jedina smrt može raskinuti. I ova čudesna tajna ima toliku silu i krijepost da od dvije različite ličnosti načini da bude jedno isto tijelo; štaviše, u dobrom braku i više učini, ako i imaju dvije duše, da imaju samo jednu volju; a otuda dolazi, kao što je ženino tijelo isto kao i u muža da ljage koje na nju padaju ili mane koje ona zadobije padaju na muževo tijelo, sve da on nije dao prilike, kako rekoh, da se to zlo učini; jer kao što bol u nozi, ili ma u kom udu čovječjega tijela ośeća cijelo tijelo, jer je cijelo isto meso, i kao što glava ośeća ozljedu članka, ako je i nije ona  pričinila, tako je muž učesnik u ženinoj sramoti, e je jedno sa njom; pa kako u svijetu poštenja i beščašće poniče od tijela, mora i muž da je učesnik i da ga ljudi drže za osramoćena, sve da on to i ne zna. I to promisli, o Anselmo, na opasnost u koju se bačaš hoteći da uznemiriš spokojstvo u kome ti je sada dobra žena; promisli sa kakvom sujetnom i nepromišljenom lakoumnošću hoćeš da probudiš strasti koje sada mirno počivaju u grudima tvoje čedne žene; promisli da ono što ćeš možda dobiti malo je, a što ćeš izgubiti da će biti toliko da neću da kušam da to opišem e nemam riječi da to izrazim. Ali ako sve to što sam kazao ne može da te odvrati od ružne namjere, a ti traži drugo oruđe za svoje beščašće i nesreću, jer ja to neću da sam, pa ma toga radi izgubio i tvoje prijateljstvo, što je za mene najveći gubitak što mogu da zamislim.“

Tu umuknu pošteni i mudri Lotario, a Anselmo ostade tako zbunjen i zamišljen da podugo ne mogaše ništa da odgovori; ali najposlije mu reče:

„Vidio si, druže Lotario, s kakvom sam pažnjom slušao što si htio da mi kažeš, i u tvojim razlozima primjerima i upoređenjima vidio sam tvoju veliku mudrost i najviši stepen pravoga prijateljstva do koga si se popeo; a isto tako vidim i priznajem, ako ne sljedujem tvome mišljenju, nego idem za mojim, da bježim od dobra i bježim za zlim. Prepostavivši ovo, valja da uzmeš kao da ja sada bolujem od bolesti koju hoće da dobiju neke žene, koje dobiju volju da jedu zemlju, kredu, ugljen i druge i gore stvari, koje su gadne već na pogledu, a kamo li da se jedu; pa zato valja upotrijebiti kakvu majstoriju te da ozdravim, a to može lako da se učini samo ako ćeš početi, ako i mlako i prividno, da oblijećeš oko Kamile, koja neće biti tako slaba da će joj poštenje da se poda odmah kod prva napada; a ja ću se zadovoljiti već tim prvim početkom, a ti si učinio ono što si dužan našem prijateljstvu, ne samo dajući mi život nego i uvjerivši me da sebe ne gledam kao bez časti; a to si dužan da učiniš već i zato što, kako sam naumio da tu probu preduzmem, ne smiješ dopustiti da ja moju manitost povjerim drugom kom, čime bih izložio opasnosti čast koju ti hoćeš da ne izgubim; a što se toga tiče da će tvoja čast kod Kamile ištetiti dok budeš oko nje oblijetao, to će malo reći ili ništa, jer kad u nje vidimo onu vrlinu kojoj se nadamo ti joj možeš ukratko kazati pravu istinu o našoj majstoriji, pa ćeš u nje opet onoliko važiti koliko i prije, i pošto tako malo rizikuješ, a toliko možeš da me zadovoljiš ako se u to upustiš, nemoj da odrečeš učiniti sve ako bi ti i druge nezgode pale na um, jer, kako već rekoh, čim budeš počeo, ja ću stvar uzeti kao izvršenu.“

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5232

Objavio dana Nov 10 2016. u kategoriji Arhiva, Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV