Anselmo i Lotario

I tako tajna ti ne bi olakšala bol, nego ćeš plakati bez prestanka, da ne suze iz očiju ano krvave suze srce, kao što ih je lio onaj glupi doktor za koga nam pjesnik kazuje da je preduzeo probu za sudom, a mudri Rejnaldo zgodno se izgovorio i nije je poduzimao; pa neka to i jeste pjesnička izmišljotina, tek u njoj su skrivena naravoučenja koja zaslužuju da se uvaže, razumiju i po njima da se postupi, tim prije što sa ovim što ću ti reći potpuno ćeš uviđeti veliku pogrešku koju hoćeš da učiniš. Kaži mi, Anselmo, kad bi te nebo ili dobra sreća učinila zakonitim vlasnikom najljepšega dijamanta, čijom vrijednošću i čistotom bili bi zadoljeni svi zlatari koji bi ga viđeli , te bi svi u isti mah i složno kazali da je u pogledu na vrijednost, čistotu, i finoću takav kakav samo može da bude takav kamen, pa i ti sam to da vjeruješ. I da znaš da nije drugačija; da li bi to pametno bilo kad bi ti došla želja da uzmeš taj dijamant i da ga metneš među nakovanj i čekić, pa da tu svom silom udaraca i mišića probaš da li je tako tvrd i fin kao što kažu? Pa tek kad bi to i izvršio! Jer uzmimo da kamen odoli takvoj mahnitoj probi, time on niti bi dobio više vrijednosti, niti slave; a kad bi prsnuo, što može da bude, zar ne bi onda bilo izgubljeno sve? Zbilja bi onda samo vlasnika dijamanta svi ljudi za glupaka držali. Dakle promisli, Anselmo, druže, da je Kamila najljepši dijamant kako po tvome mišljenju, tako i po tuđemu, i da nema razloga izložiti ga stanju da prsne, jer neka i ostane cjelokupan, neće moći dobiti veću važnosti no što je sad ima; a ako bi slab bio i ne bi odolio, promisli već sada kakav bi ostao bez nje, sa kakvim li bi razlogom mogao sam sebe kriviti da si bio uzrok propasti njenoj i svojoj. Promisli da u svijetu nema nakita koji bi toliko vrijedio koliko čedna i poštena žena, a da se sve poštenje žensko sastoji u lijepu mišljenju o njima; pa kad je mišljenje o tvojoj ženi takvo, zašto hoćeš tu istinu da dovodiš u sumnju? Promisli, druže, da je žena nesavršen stvor i da joj ne treba metati smetnje o koje će se spotaknuti i pasti, nego joj valja očistiti put i oprostiti ga od svake nezgode, kako bi bez muke i lako postigla savršensto koje joj nedostaje i koje se sastoji u vrlini. Prirodnjaci[9] vele da je hermelin zvijerka sa veoma bijelim krznom, pa kad lovci hoće da je ulove, služe se takvim lukavstvom što, znajući, kuda će hermelin prolaziti i trčati, onuda uprljaju blatom, te kad on dođe do blata, zastane i dade se prije uhvatiti nego li što će preći preko blata i izgubiti i uprljati svoju bjeloći, koja mu je milija od života i slobode. Časna i poštena žena je hermelin, a vrlina poštenja bjelja je i svjetlija od snijega, pa ko god hoće da je ne izgubi, nego da je održi i sačuva, valja da drugačije postupi nego li sa hermelinom što se čini, jer ne treba pred nju da se iznosi blato udvaranja i laskanja dosadnih ljubavnika, jer može biti, pa i bez može biti, ona nema tolike prirodne vrline i krijeposti da bi sama sobom savladala te prepone i preko njih prešla; zato je potreabno ove ukloniti i pred nju staviti čistotu vrline i ljepotu, koja ide uz dobar glas. Dobra žena slična je i ogledalu od kristala svijetla i čista, ali ono hoće da posukne i da potamni ma na kakav dah. Sa poštenom ženom valja postupati kao sa svetim moštima, poštovati ih, ali ne tičući u njih; dobru ženu valja čuvati i cijeniti, kao što se čuva i cijeni divan perivoj[10] pun cvijeća i ružica, čiji vlasnih nikome ne dopušta da njime šeće i dira ga; dovoljno je da se izdaleka i kroz gvozdenu ogradu uživa njegov miris i ljepota. Najposlije hoću da ti rečem nekoje stihove koji mi padoše na um, a čuo sam ih u nekoj novoj komediji, pa mi se čini da taman pristaju uz ono o čemu govorimo. Mudar jedan starac preporučivao je drugome, ocu jedne đevojke, da je na strani drži, čuva i zatvara, pa među drugim razlozima kazao mu je i ove:

Žena  je znaj, od stakla,

Zato ne treba kušati
Da l’ će, neće li pucati
Kad ju je kušnja takla.
Od nevolje valja strepiti
Pa ne treba ludo postupati
Kad se može razlupati
Što se ne da slijepiti.
Ta je misao svima znana,
I razlog joj ljudi vide
Jer đe god su Danajide,
I kiša je tu od zlata

Naredna strana

 

 

 

[9] Znanstvenici koji se bave prirodnim naukama

[10] Park

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5232

Objavio dana Nov 10 2016. u kategoriji Arhiva, Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV