Anselmo i Lotario

Što pažljivije slušaše i gledaše Anselmo prikazivanje tragedije smrti njegove časti, koju su sa takvim neobičnim i živim načinom prikazivala lica u njoj da je izgledalo da su se pretvorila u suštu istinu onoga što su izmišljali. Jedva čekaše da se smrkne, te da ima priliku da ode iz svoje kuće i da se sastane sa svojim dobrim prijateljem Lotariom, i s njim zajedno da se raduje onom skupocjenom biseru koji je našao u dokazu vrline njegove žene. Njih dvije postaraše se da mu dadnu priliku i zgodu da može otići, i on ne oklijevajući ode i odmah potraži Lotarija, kojega kad nađe, nebrojeno puta zagrli ga, niti se može kazati koliko mu je izražavao svoje zadovoljstvo i kako je hvalio Kamilu. Sve to slušaše Lotario, ne mogavši dati znake kakve radosti, jer mu pade na um koliko se ljuto vara njegov prijatelj i kako ga nepravedno on vrijeđa. Iako je Anselmo vidio da Lotario nije veseo, mislio je da zato što je Kamilu ostavio pod ranom i što je rani on bio uzrok; on mu dakle između ostalom reče da se ne brine zbog događaja sa Kamilom, e će rana bez sumnje biti laka, jer su se one dogovorile da to kriju od njega, dakle prema tome nema čega da se boji, nego od sada neka se s njime raduje, pošto njegovom vještinom i pameću vidi se sada podignuta do najviše sreće koju je ikad želio, te od sada neće se čim drugim zanimati nego da pravi stihove u pohvalu Kamili, koji će joj spomen ovjekovječiti za potonja stoljeća. Lotario mu pohvali namjeru i reče da će mu on od svoje strane pomoći da podigne tako divnu zgradu.

Na taj način Anselmo bi čovjek prevaren na nafiniji način kakav se mogao naći u svijetu: svojom rukom odvede svojoj kući onoga koju mu je uništio svu čast, a ovamo mišljaše da vodi oruđe svoje slave; Kamila ga dočeka sa licem tobože nabusitim dok srce joj se ovamo smijalo. Ova prevara potraja neko vrijeme, dok poslije nekoliko mjeseci okrenu sreća svoje kolo, te izađe na srijedu nevaljalstvo koje se dotle tako vješto skrivalo, dok će Anselma života da stane njegova neoprezna radoznalost.

 

***

 

Dobivši uvjerenje o Kamilinoj vjernosti, Anselmo je zatim provodio život zadovoljan i bezbrižan, a Kamila je namjerno prćila usta na Lotarija, kako bi Anselmo mislio protivno o njenom pravo raspoloženju, a tome u veću potvrdu moljaše ga Lotario za dopuštenje da mu više ne dolazi u kuću, jer se jasno vidi zlovoljnost sa kojom Kamila prima njegove pohode. Ali prevareni Anselmo reče mu da to ni na koji način ne čini. I tako je Anselmo od svake ruke radio na svoju sramotu, misleći da je sve to na njegovu sreću.

Međutim vesela Leonela, videći se ovlašćena u svojoj ljubavi, ćeraše tako daleko da, ni na što ne osvrćući se, ne znavaše ni za kakvu uzdu, oslanjajući se na to da će je njena gospođa kriti, pa još je i naučiti kako će  da postupi a da ne izaziva ni najmanju sumnju. Najposlije jedne noći čuje Anselmo korake u Leonelinoj sobi, pa hoteći da uđe da vidi ko je, ośeti da su vrata poduprli, što ga tim većma nadraži da otvori, te navali i otvori vrata i uđe taman da vidi kako je jedan čovjek skočio kroz prozor na ulicu. On prihita da ga stigne ili pozna, ali mu se ne dade ni jedno ni drugo, jer ga Leonela obuhvati i reče mu.

„Umiri se, gospodaru, i nemoj da se srdiš i da ideš za onim koji je ovuda skočio; to je moj posao, jer to mi je muž“

Anselmo ne šćede da joj vjeruje, nego, zaslijepljen jarošću, trža nož i šćaše udariti Leonelu, rekavši  joj da mu istinu reče, inače će je ubiti. U strahu i ne znajući šta govori, reče mu:

„Nemoj, gospodaru, da me ubiješ, a ja ću ti kazati vrlo važne stvari, da ih ni zamišljati nijesi mogao.“

„Odmah odgovori“, reče Anselmo; „inače ćeš poginuti“

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5232

Objavio dana Nov 10 2016. u kategoriji Arhiva, Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV