Anselmo i Lotario

Prvih dana, kao što ovi obično bivaju veseli u svatovima, pohodio je Lotario kao i obično kuću svoga prijatelja Anselma, trudeći se da koliko god može uveća mu čast, svetkovinu i veselje; ali kad se svadba dovrši i prestadoše česte pohode i čestitke, poče Lotario namjerno rjeđe dolaziti Anselmovoj kući, jer mu se činilo, kao što se sa razlogom čini svakom razboritom čovjeku, da ne treba kuće oženjenih prijatelja onako pohoditi kao kad su bili neoženjeni; jer ako dobro i pravo prijateljstvo i ne može i ne treba da je podozrivo ma u čemu, ipak je čast oženjenoga tako delikatna da bi se mogla povrijediti i među rođenom braćom, a kamo li među prijateljima.

Anselmo opazi Lotariovo ustručavanje i zlo se stade na to žaliti, govoreću mu da je bio znao e će njegova ženidba biti uzrok što ga on neće pohoditi kao inače, da se nikad ne bi ni oženio, e ako su zbog lijepe družbe njihove dok je on neženjen bio stekli tako slatko ime da su ih prozvali oba prijatelja, te ne dopušta da samo zbog opreznosti, bez svaka druga povoda, tako slavno i prijatno ime propadne; zato ga moli, ako je slobodno upotrijebiti takav izraz među njima, da opet bude kao gospodar u njegovoj kući i da u nju dolazi i iz nje odlazi kao i pređe, uvjeravajući ga da njegova žena Kamila nema druge radosti niti druge volje nego koju on hoće da ona ima, te kad je doznala koliko su se njih dvoje družili, da je u nedoumijevanju videći sad ovo tuđenje.

Na sve ove i mnoge druge razloge koje je Anslemo naveo Lotariju da bi ga nagovorio da mu u kuću opet dolazi kao i prije, odgovori Lotario tako pametno, smišljeno i razložno da Anselmo bješe zadivljen dobrom namjerom svoga prijatelja, te dokonaše da Lotario dva puta u neđelji i o praznicima ruča kod njih; no ako su se i pogodili tako njih dvojica, naumio je Lotario da ne odlazi češće nego li koliko pristoji za čast njegovoga prijatelja, čiji obraz draži mu je bio od njegovog rođenoga. On reče, a imao je pravo, da oženjen čovjek, kome je nebo dalo lijepu ženu, valja da se veoma brine kakve prijatelje prima u svojoj kući kao što treba da pazi sa kakvim se prijateljicama miješa njegova žena; jer što ne može da se učini i da se udesi na pijacama, ni u crkvama, ni pri javnima svetkovinama, ni o litijama (stvari koje muževi ne mogu uvijek uskraćivati svojim ženama), to će da se udesi i olakša u kući svoje prijateljice ili rođake kojoj se najviše povjerava. A i to reče Lotario da svaki oženjen čovjek treba da ima po prijatelja, koji bi mu obratio pažnju na neke stvari, jer biva da muž kod velike svoje ljubavi prema ženi ili je ne opomene, ili joj ne kaže, da je ne bi srdio, kako treba što da učini, što ako bude uzimala, ili ne, može da joj bude na čast ili na sramotu; a kad ga u tom pogledu prijatelj opomene, lako se može lijeka naći svemu. Ali đe da nađeš prijatelja tako razumna i pouzdana i iskrena kao što ga tu traži Lotario? Toliko mogu kazati da je jedini Lotario bio taj koji je sa svakom revnošću i opreznošću motrio na čast svoga prijatelja, pa je desetkovao, oduzimao i skraćivao dane ugovorene radi dolaska u njihovu kuću, da ne bi besposlenoj svjetini i pakosnim očima što zamjerno bilo ako u kuću tako lijepe žene kao što je Kamila dolazi bogati mladić, plemić i od dobra roda, koji ima takva preimućstva kao što ih je sam sebi pripisivao; jer sve neka bi njena plemenitost i vrlina obuzdavala svaki pakosni jezik, on ipak nije htio da u sumnju dovodi dobar glas njen i svojega prijatelja, i zato je većinu ugovorenih dana provodio u drugom poslu, za koji je govorio da se nije mogao propustiti tako da je veliki dio takvoga dana prolazio u žalbama jedne i u izvinjavanju druge strane.

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5232

Objavio dana Nov 10 2016. u kategoriji Arhiva, Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV