Anselmo i Lotario
Jedina Leonela znala je za slabost svoje gospođe, jer od nje nijesu je mogli sakriti oba loša prijatelja i novi ljubavnici. Lotario nije htio da reče Kamili za Anselmov nalog, niti da mu je on dao priliku da dotle dođe, da ona ne bi manje cijenila njegovu ljubav i pomislila da je on tek slušao i bez namjere oko nje polagao truda.
Nekoliko dana zatim vrati se Anselmo kući i ne uze na um ono što u njoj nedostajaše, što je najmanje čuvao, a što mu je najdraže bilo. Odmah ode do Lotarija i zateče ga kod kuće; izgrliše se njih dvojica i on zapita za vijesti o svome životu ili o smrti.
„Što mogu da ti rečem, o druže Anselmo“, reče Lotario, „to je da imaš ženu koja sa pravom može da bude uzor i kruna svima dobrim ženama. Što sam joj govorio, to je odbila u vjetar, ponude ni poda što nije uzimala, darove nije dopuštala, što sam nekoliko pretvornih suza prolio, tome se dobro narugala. Jednom riječju, kao što je Kamila vrhunac svake ljepote, tako je i škrinja u kojoj se čuva poštenje i hrani čednost i smjernost i sve one vrline koje časnu ženu mogu da proslave i usreće. Uzmi natrah tvoj novac, prijatelju, koji evo u mene, jer nijesam imao potrebe da ga tičem, pošto Kamilino poštenje ne ustupa pred tako niskom stvarima kao što su darovi i obećanja. Zadovolji se, Anselmo, i nemoj da praviš druge probe mimo već učinjene, pa kad si bosom nogom prešao preko mora nezoga i podozrenja, koja hoće i mogu da se imaju prema ženama, nemoj da nanovo zagaziš u duboko more novih neprilika, niti pravi pokušaje sa novim krmanošem u pogledu na vrnoću i jakost lađe koju ti je nebo podarilo da na njoj prođeš more ovoga svijeta; nego računaj da si već u bezbjednom pristaništu, utvrdi se na kotvama iskrenog povjerenja, i ostani tu dok ne dođu da od tebe ištu dug koji nikakvo plemstvo među ljudima ne može da izbjegne.“
Anselmo bješe veoma zadovoljan Lotariovim riječima i tako im je vjerovao kao da mu ih je kazala kakva orakula[13]; ali ipak ga zamoli da se ne ostavlja preduzeća, pa ma i samo radi ljubopitnosti i zabave, makar od sada i ne upotrebljavao onu preveliku revnost kao dosad; samo bi želio da joj napiše nekoliko stihova u njenu slavu pod imenom Kloride, e će on Kamili da kaže kako se on zaljubio u jednu damu kojoj je dao to ime da bi je mogao slaviti sa pristojnošću koja pripada njenoj časnosti; a ako Lotario ne mari da se muči oko sastavljanja stihova, načiniće mu ih on.
„To neće biti potrebno“, reče Lotario, „jer muze mi nijesu toliko nenaklonjene da me ne bi koji put u godini pohodile; kaži ti samo Kamili ono što si pomenuo za moju tobožnju ljubav, a stihove ću već ja da sačinim, da ne onako dobre kao što predmet zaslužuje, ano najbolji što ih ja mogu sastaviti.“
Dakle tako udesiše neoprezni i nevjerni prijatelj, te kad se Anselmo vratio kući, zapita Kamilu za ono zbog čega se ona već čudila zašto je nije pitao, to jest da mu kaže šta joj je dalo povoda da mu piše ono pismo koje mu je poslala. Kamila mu odvjeti da joj se bilo učinilo kao da Lotario gleda unekoliko sa manje poštovanja nego li kad je on doma; ali da je već viđela da se varala i da misli da je to samo bilo u njenom uobraženju, jer Lotario se klonio da je vidi i da sa njom ostane sam. Anselmo joj reče da svakako može napustiti to podozrenje, jer on zna da se Lotario zaljubio u jednu otmenu gospođicu u gradu koju slavi pod imenom Kloride; ali sve i da nije to, ona ne treba ništa da zazire od Lotarija poradi njegove iskrenosti i velika prijateljstva među njima dvojema. Da nije Lotario izvijestio Kamilu da je ona ljubav prema Kloridi izmišljena i da je to rekao Anselmu da bi se koji put mogao zanimati hvalom same Kamile, ona bi bez sumnje pala u očajnu mrežu ljubomore, ali kako je izviještena bila, to je bez preneraženosti čula za to.
Kad su śutradan njih troje bili za trpezom, zamoli Anselmo Lotarija da reče što od onoga što je sročio za svoju dragu Kloridu; jer kad je Kamila ne poznaje, može bez zazora reći sve što mu je volja.
[13] Orakula – predskazanje, mudra odluka, proročanstvo
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=5232
Objavio Urednik
dana stu 10 2016. u kategoriji Biblioteka, Proza.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst