Anselmo i Lotario

Śutradan ode Anselmo u selo, pošto je Kamili bio rekao da će za vrijeme njegovoga odsudstva doći Lotario da nadgleda kuću i da s njom objeduje, zato neka ona gleda da ga onako primi kao njega samoga. Kao žena razumna i poštena, ožalosti se Kamila na naredbu koju joj je muž davao, pa mu reče neka promisli da nije pristojno da u njegovom odstustvu iko drugi zauzme njegovu stolicu za njegovim astalom, a ako tako čini što nema vjere da će ona umjeti upravljati svojom kućom, neka je stavi na probu ovaj put, da će po iskustvu viđeti da bi ona bila dorasla i većim brigama. Anselmo joj odgovori da je takva njegova volja i da joj ne ostaje drugo nego da prikloni glavu i da ga posluša. Kamila reče da će tako učiniti, iako protiv svoje volje.

Anselmo ode, a śutradan dođe u njegovu kuću Lotario, đe ga Kamila dočeka ljubazno i sa počašću. Ona je tako bila udesila da nikad ne bude sama sa Lotariom, pa je uvijek bila okružena slugama i sluškinjama, naročito je uz nju bila jedna njena služavka po imenu Leonela, koju je ona mnogo voljela, e su njih dvije od đetinjstva zajedno odrasle u Kamilinoj roditeljskoj kući, a kad se Kamila udala za Anselma, odvela je i nju sa sobom. U prva tri dana nikad joj Lotario ništa ne govoraše, iako je to mogao, kad bi raspremili trpezu i mlađi otišli da ručaju na brzu ruku, pošto im je tako Kamila zapovijedila; a Leonela, iako je imala nalog da jede prije Kamile i da nikad ne odstupa od nje, imala je svoju pamet kod drugih stvari, koje su se dopadale njoj, pa joj je ono vrijeme i ono mjesto trebalo za njeno uživanje, te tako nije uvijek ispunjavala nalog svoje gospođe, nego bi ih ostavila same, kao da joj je tako naređeno bilo. Ipak Kamilino dostojanstvo, njeno ozbiljno lice, njen plemeniti stas imaše toliku moć da su Lotariju vezivali jezik; ali korist od Kamilinih mnogih vrlina, nalažići ćutanje Lotariovom jeziku, iskrenu se na veću štetu njih dvaju, jer ako je jezik ćutao, misao je hodila i imala kad da posmatra potanko sve krajnosti vrline i ljepote u Kamile, koje bi podobne bile da ljubalju zagriju kip od mramora, kamo li srce od mesa. Za ono vrijeme dok je mogao da joj govori Lotario je gledaše i promatraše koliko je bilo dostojna ljubavi, pa ovo promatranje poče malo-pomalo da obara obzire koje je imao prema Anselmu, i po tisuću puta htio je da se ukloni iz grada i da tamo ode đe Anselmo nikad neće ni viđeti njega, niti on Kamilu; ali mu već smetaše i zadržavaše ga slast koju je nalazio gledajući je. On se usiljavaše i boraše se sam sa sobom da bi stresao i da ne bi ośećao zadovoljstvo koje je nalazio gledajući Kamilu; sam sebi prebacivao je svoju manitost, sebe nazivao lažnim prijateljem i još gorim hrišćaninom; pretresaše i upoređivaše sebe i Anselma i uvijek nalazaše da je više krivice u Anslmovoj ludosti i povjerenju nego li u njegovom malenom skretanju s vjere, i tako, ako će naći izvinjenjnja kod boga kao kod ljudi za ono što je smjerao da učini, da ne treba da se boji kazne za svoju krivicu. Kratko da kažem, ljepota i vrlina Kamilina, uz priliku koju mu je nerazumni muž dao na ruku, oboriše sasvim Lotariovo poštenje, pa ne gledajući na što drugo nego na što ga navođaše njegova naslada, poslije tri dana po Anselmovu odlasku, za koje vrijeme je u neprestanoj borbi bio da bi odolio svojim željama, navali na Kamilu tolikom žestinom i sa takvim ljubavnim izjavama da se ona čisto prenerazi, i samo što se pridiže sa mjesta na kojem je bila i ode u svoju sobu, ne odgovorivši mu nijedne riječi; ali ova ravonodušnost ne obori u Lotarija nadu, koja se uvijek rađa u isto vrijeme sa ljubavlju, nego mu samo još draža dođe Kamila. Videći ona u Lotarija ono što nikad nije pomišljala, nije znala šta da radi; pa pošto joj se učini da ne bi stvar bila sigurno najbolja kad bi mu dala prilike i zgode  da govori s njom i po drugi put, naumi da pošlje još istu noć, kao što i učini, jednog svog slugu do Anselma sa pismom u kome mu je ovako pisala;

Naredna strana

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=5232

Objavio dana Nov 10 2016. u kategoriji Arhiva, Proza. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Log in | Administrator SPETROV