Željezni metuzalem

I ove godine se nastavlja neodrživi razvoj i anahrona “razvojna” zimska turistička strategija kojoj niko ne može utvrditi izvor tj ko personalno stoji iza ovakve neznanije, zlokrpljenja i taljiganja. Urnebesni fosil, žičara šklopocija na skijalištu S. Kuk, i ove godine tutnji, škljoca, krcka, šklopoće, škripi, klopara, tandrče, šišti, zveči … Na skijalištu S.Kuk najavljuje se nova investicija podizanja avanturističkog parka vrijedna

Devetsto hiljada eura, kako vidimo iz medija. Finansira IRF, direktor Vujović, gradi g-din Luka Bulatović a njemu će po izgradnji biti ustupljeno upravljanje avanturom. Malo mu Podgorica, malo mu Kolašin, u Budvi kikso, i evo ga na S.Kuku. Područje đe ovi divljaci grade je u zahvatu Nacionalnog parka Durmitor. To je onaj dio nacionalnog parka koji je ostao zaštićen poslije Đukanovićevog odsijecanja 3.000 hektara tog parka od zaštite. Naravno da nemaju dozvolu Parka. Niti Zavoda za zaštitu prirode, niti Agencije. Vrhunski hoštapleraj, ali to je vizija IRF-a – da protivzakonito, u nacionalnom parku, razvijaju skijalište sa čengelama avanturista naokolo. Zbunjujuća je ova cifra od 900.000 jer se sa njom može napraviti 90 avanturističkih parkova.

Zli jezici kažu da iza čengelija stoji Podbišćanski klan – eksperti iz doline za turizam na planini. Kako je kod državnog tužioca lako prošla finta o farbi za osam stubova žičare za 640.000 eura jasno je da je i 900.000 eura za čengele avanturističkog parka ista lakrdija. Novosti na skijalištu S.Kuk su sve skarednije.

Žičničarsko rusvaj skijalište S.Kuk ima śedište u Podgorici, u zgradi “Drvoimpeksa”, a upravlja škart žičarom u Žabljaku. Čemu skupi poslovni prostori u Podgorici? Rganje Vujovića i Đukanovića papreno košta i Crnu Goru i Žabljak. 5 miliona paprenih žičničarskih, do sada. Pomenusmo bajraktare ovog biznis bašibozuka ali suština ovog krparenja jesu neuke a halapljive cg tranzicione elite koje izvode lakrdiju već 30 godina. Već 25 godina su blokirane, tada najmoderniji i potpuno novi, sistemi žičara Štulac i Pitomine. Za kormilom crnogorskog broda stoje dekadentne elite i lihvarski krugovi koji su nas nasukali u plićak a vrhunac ski lakrdijašenja je ovo ski preduzeće u Podbišću.

Bez saglasnosti bivšeg premijera Đ. nije se mogla preduzeti čudna avantura obnove izanđale skalamerije S.Kuk za dosad 5.000.000 eura jer za te pare se mogla kupiti potpuno nova žičara, ispod čekića! Restaurirana šklopocija je 27 godina star željezni metuzalem izgrađena kad je g.Đukanović došao na čelo države. Ona je odguslala svoje kao i expremijerova zarđala filozofija razvoja. Nakaradni i duboko zaostali koncept razvoja doveo je do sloma turističkog i skijaškog centra u Žabljaku. Bljutavo je i pomenuti

Šest hiljada prodatih karata na šklopotavoj skalameriji i uspješnu sezonu.

Time žele pokazati svoju svrhu i opravdati golemi hoštapleraj vrijedan 5 miliona eura. Prije 30 godina u Žabljaku je ostvareno 120.000 noćenja (tri puta više noćenja nego danas), postojala 4 najbolja planinska hotela u SFRJ a zarađivano je toliko da je Žabljak bio mondensko mjesto i šesta opština po prihodima po stanovniku u Crnoj Gori. Danas je to bestragija sa imidžom ade ciganlije.

Žičničari hoštapleri, nadri eksperti i prizemni lihvari su naša domaća ski biznis elita. Vrhunac poslovnog umijeća im je ofarbati za 640.000 eura žičasru čiji se stubovi nikad ne farbaju jer su pocinkovani i zaštićeni u fabrici prilikom proizvodnje. Isti stubovi su i na gornjoj žičari ali ih nijesu farbali nego su čak jedan stub i uklonili. Za koje je radove na gornjoj žičari potrošeno

Trista hiljada eura? Pošto Državno tužilaštvo ne reaguje slijedi zaključak da je ono dio iste molerske strukture.

Ali žičničari krpe žičaru na S.Kuku! Đe li nabavljaju rezervne djelove za ovu skalamerije kad je njihova proizvodnja prestala prije 20 godina? Kad zlokrpi trulo zakrpe pući će nešto drugo jer je željezni frankenštajn odživio svoje. Žičari je istekao radni vijek i zamor materijala će dovesti do havarija kao što se desilo u Sloveniji na Bovcu i Pohorju. Oni ne znaju ni koliko su se promijenili zahtjevi komfora i brzine žičara te sigurnost i ugođaj na skijalištima u odnosu na 30 godina staru šklopociju. Ozbiljni incidenti na ovoj skalameriji pokazuju trend nekompetencije u upravljanju i funkcionisanju žičare. Utvrdili su da postoji višak stubova na raspaloj gornjoj žičari – čovjeka hvata jeza jer su brđanski eksperti zagazili opasnim stazama. Čemu vodi raspojasanost ovih šarlatana, halapljivost lokalnih glođaja, očigledno neracionalno trošadžijstvo IRF-a, uz slavopojanje premijerovo ravnomjernom regionalnom razvoju, jadnom nerazvijenom śeveru i turističkim strategijama?

„Ala kardaš! Čudnijeh prilika

Ono, joldaš, po nas dobro nije.“

(iz narodne pjesme “Početak bune protiv dahija”)

Darko Stijepović