Zašto sam napustila Green Culture

Poslije gotovo svakog razgovora koji sam vodila na temu zaštite Prirode, ispostavilo bi se da smo moj sagovornik odnosno sagovornici i ja govorili različitim jezicima. Zbog čega je mene emotivno pogađalo zagađivanje Prirode a druge nije? – ostalo mi je nerazjašnjeno. Mojim sagovornicima je s druge strane ostalo neobjašnjivo zašto se volonterski angažujem u vezi projekata zaštite životne sredine iako sam kao harfistkinja često prezaposlena.

Pokušaću da dam odgovor na ovo i još neka pitanja.

Volim Prirodu i vjerujem da naša zemlja posjeduje jedinstvenu prirodnu ljepotu u svijetu. Smatram da je njegovanje Prirode odraz toga kako svaki čovjek njeguje svoju dušu i tijelo; svoju kuću i grad. Ako pojedinac nije sposoban da egoizam odnosno sebičnost, preobrazi u ljubav prema sebi onda on nije sposoban da izrazi istinsku ljubav prema drugom čovjeku a simim tim ni prema zemlji u kojoj živi. Po Fromu, sebičnost i ljubav prema sebi su suprotnosti jer je sebična osoba ,,…nužno nesrećna i do tjeskobe zaokupljena time, kako od života ugrabiti što više zadovoljstva.”(E. From ,,Umijeće ljubavi”) Ovakva grabljivost sebičnu osobu vodi samo u sve dublje negiranje potreba drugih ljudi oko sebe i do stvaranja sve većeg broja disfunkcionalnih odnosa. Nesposobnost objektivnog viđenja stvarnosti na kolektivnom nivou, odražava se kroz razarajuću socijalnu politiku. Životi ljudi, njihovo zdravlje i sreća, postaju toliko nebitni za sebičnu osobu koja zauzme određenu društvenu poziciju pa kao kranju posljedicu toga imamo u Crnoj Gori preko 300 ilegalnih deponija, brojne neregulacije po pitanju otpadnih voda i tzv. crne ekološke tačke (kao što je KAP), koje permanentno ugrožavaju zdravlje građana Crne Gore.

Da bi se spriječila moguća ekološka katastrofa neophodno je izliječiti njen uzrok a ne samo simptome.

Tražeći ljude sa kojima bih se mogla solidarisati po ovom pitanju naišla sam na nekoliko zaključanih vrata, nekoliko dobronamjernih savjeta i imala sam priliku upoznati šta znači pokušaj profitiranja na onom malom dijelu crnogorske prirode koja nije kontaminirana. Posljednja stavka se tiče mog učešća u organizaciji Green Culture Festa.

Nakon predavanja Habiba Leševića, predavača na Cass Business School u Londonu i na nekoliko evropskih univerziteta, održanog krajem novembra prošle godine u Rektoratu UCG, povjerovala sam da sam pronašla ljude koji žele isto što i ja. Međutim, tek sam prije nekih mjeseca dana ustanovila da je predavanje inicirala organizacija koja kroz Green Culture Fest cilja na ostvarivanje profita ali uz obavezu da ja kao volonter moram ostati volonter. Inače, iako sam prije više od mjesec dana napustila rad u organizaciji, moje ime i dalje stoji na zvaničnoj web prezentaciji. Ne bi mi toliko teško palo što neko vrijeđa moju inteligenciju da nisam tada, prije mjesec dana, dobila saopštenje da će se pomenuti Fest ticati isključivo ekološkog pristupa u oblasti kreativnih industrija. Za malu zemlju bez industrije pojam kreativne industrije je u najmanju ruku smiješan a traženje kotizacije u iznosu od 550 eura po osobi za trodnevnu manifestaciju – poprima već tragične crte. Kako se može pričati o ekološkom pristupu u oblasti medija kada npr. RTCG koristi kamere i opremu iz bivše SFRJ? Na jedan vrlo ciničan način, kreativni sektor u Crnoj Gori primoran je na rigorozan ekološki pristup.

NVO Krug iz Londona koja je formirala Green Culture Network (u saradnji sa Britanskim savjetom i Fondacijom Petrović Njegoš, pored ostalih) nije uspjela da uoči aktuelno stanje u Crnoj Gori ili u gorem slučaju – jeste, pa je bez obzira na sve probleme odlučila realizovati Green Culture Fest.

Ostalo mi je nerazjašnjeno zbog čega je odbačen sjajni koncept koji je Habib Lešević ponudio za regeneraciju crnogorske ekologije tj. za rješavanje krucijalnih problema zaštite životne sredine. Za one koji nisu prisustvovali Leševićevom predavanju pokušaću značaj njegovih ideja da predstavim kroz metaforu.

Dakle, ako čovjeku koji ima nekoliko tumora eminentni ljekar ponudi liječenje za koje postoje svi uslovi – logično bi bilo da se to liječenje realizuje. Međutim, ako nekoliko osoba umjesto liječenja insistira na tome da se taj isti bolesnik mora lijepo našminkati i obući onda to predstavja prijevremeno pripremanje bolesnika za njegovu sahranu. Djelovanje Green Culture Networka u ovom slučaju predstavlja šminkanje Crne Gore nasuprot Leševićevim idejama za sanaciju crnih ekoloških tačaka.

Prosto je neshvatljivo da intelektualci ne mogu da se usaglase u zajedničkom djelovanju. Akademsko zvanje ne znači da ste samo profesionalac u poslu koji vam je napisan na diplomi već znači da vas stečeno znanje obavezuje i na djelovanje u službi opšteg dobra.

Koliko je nas koji se sjećamo ovog nepisanog pravila naše diplome?

Milica Kankaraš