Vlada kapitulirala na Panalju

Prema informacijama sa zadnje śednice Vlade Crne Gore sve investicije u Žabljaku na području NP Durmitora i u graničnim zonama su stopirane. To znači da je zaustavljeno sa najvišeg mjesta ugrožavanje nacionalne prirodne baštine i mjesta svjetskog naslijeđa UNESCO-a. Vlada je odustala i od izgradnje nove žičare na brdu Panalj, u blizini sadašnjeg skijališta S.kuk.

Informacija je nezvanična ali je indirektno potvrđena iz Lajtner fabrike u Italiji đe je obustavljena  proizvodnja naručene žičare.

Očito je da razvojne politike nijesu kvalitetno koncipirane, da su konfliktne i proivurječna same sebi. Ranije, odlukom MORT-a stavljen je van snage Prostorni plan privremenih objekata u NP Durmitor a odlukama Skupštine Opštine Žabljak je zahtijevano obustavljanje svih investicija koje nijesu prošle javne rasprave i izjašnjavanje naroda o svrsishodnosti ovih projekata.

Bilo bi zanimljivo saznati koji su utisci dominirali kada se Vlada opredjeljivala za odustanak od ovog biznis šićara. Engleska momčad, Bepler i Džekobson, su napravili istovjetnu žičaru u Kolašinu za 4,5 miliona eura a ova na Panalj, i to samo gvožđurija, košta 9 miliona. Za ostale radove se planira od 4 do 6 miliona.

Zapanjuje samo neupućene ova nepodnošljiva lakoća žongliranja milionima. Planiranje gradnje ski staza u Svjetskoj baštini i spomeniku prirode radi neki Urbipro iz Podgorice. Uništavaju vizure Durmitora za 200.000. Kakav je ljudski materijal koji odlučuje o žičarama u Crnoj Gori? Zašto ne bismo trebali znali ko su ti dunđeri? Moramo znati kako bi smo meštrima odali priznanje za rad bez ikakvog iskustva ali i da ih, zajedno sa Velikim vezirom, pozovemo na odgovornost u slučaju da profulaju. Stovarište Novi Volvoks je pobijedilo na natjecanju za pravljenje žičare na Panalj a žalbe ostalih ponuđača Komisiji za javne nabavke su odbijene sa smjehotresnim obrazloženjem – nijesu uračunali proviziju na pošti u taksu na žalbu, koja je bila 20.000.

Tako oba preostala ponuđača, svjetske renomirane kompanije, zbog trica od 150 eura izgubiše pred našim trulim daskama. Život i biznis u Crnoj Gori je konstantni maskenbal.

Koji su argumenti matrirali našu Vladu? Kako su uopšte došli do saznanja da postoji alternativno mišljenje? Izgradnja skijališta Panalj je problematizovana već nekoliko godina ali samo na društvenim mrežama jer ni poludržavni mediji ni tzv nezavisni mediji nijesu posvetili pažnju suprotnim mišljenjima koja su govorila o netransparentnosti postupka, nezakonitoj proceduri izgradnje (ekološke studije, javne rasprave, dozvole, UNESCO), nejasnoj pozicije žičare, neodrživosti ovakvog improvizovanja infrastrukturnih projekata, unakaženju pejzaža, strategijskim štetama, ignorisanju civilnog društva itd. Bizarno je da su se tzv nezavisni mediji bez priziva saglasili da promovišu promašene i nezakonite investicione projekte ne pominjući suprotstavljene stavove a da je Vlada ipak zaustavila izgradnju tih „opšte“ prihvaćenih projekata. Pitanje je zašto nijesmo dobili malo vremena za društveni dijalog?

Ovaj proces revizije projekta žičare Panalj je uzrokovan korisnim domaćim previranjem, jer je, i uprkos svom našem društvenom beznađu, šarlatanstvu elita i podmuklom arčenju resursa, ovo razvojno odlučivanje ostavljeno za ponovno promišljanje.

Posumnjano je u dosadašnje sumnjive razvojne odluke a izvor kvazipolitičkog pritiska je bio u osnovi uzrokovan na domaćem terenu a ne proizveden u bjelosvetskim i euro gilipterskim kuhinjama. Kao što možemo viđeti politička opozicija se nije protivila nakarada projektu. Možda će iduća odluka o žičari na Panalj biti ista ali sigurno da ovaj put nećemo srljati u investicije zavezanih očiju.

Ovakvi oštri zaokreti, kao kada se naglo koči zbog prebrze i opasne vožnje, pokazuju  očiglednu nekompentenciju u državnom aparatu Crne Gore na zaštiti životne sredine u projektima razvoja. Jesmo evropski budžak ali na drugoj strani Evropska unija preko Delegacije EU  ulaže desetine miliona u edukaciju državnog bašibozuka u ovim oblastima što bi za svrhu imalo da prevenira slučajeve destrukcije i uludog trošenja društvene energije, kao ovo na Durmitoru. Vidimo po posljedicama destruktivnih ponašanja da su politike EU pomoći promašene, beskorisne i izađale.

Ovo zaustavljanje divljanja na Žabljaku, koliko god blamirajuće i degutantno bilo, iskri nekom nadom da se može uzeti sudbina u svoje ruke i nešto promijeniti uprkos kvarnim medijima, politici bez sluha, dahijama, lihvarima i ispušenim lulama iz Delegacije EU.

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7180

Objavio Urednik dana svi 4 2019. u kategoriji Književnost. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst