Veličanje tijela u „Praznom prostoru“

Pišem iako znam da sam pojedinac ili pojedinka koja cijelog života uči od pametnijijh od sebe i koju konfornisti ne razumiju. Istina, glupost je svuda oko nas, ali, i mnogo daleko od Crne Gore žive osobe bez empatije, kvaziumjetnici, narkomani. Podatak je zvanični da u Evropi 38 posto ljudi redovno pohađa psihijatra  – što govori previše, onima koji žive smisleno.

Gledala sam predstavu „Sobe“ koju je režirao Mirko Radonjić a pomagala mu Marija Backović, po tekstu Ilije Đurovića. Oskudni opis u koji smo imali uvid prije same predstave je da je ovo ‘podgorička priča’. Glavni zadatak čelnim glumcima bio je da goli golcati tumače dvije ništarije i da što bizarnije prikažu silinu seksualnog nagona i agresije. Ta glumačka smjelost, koja se ne može smatrati ni hrabrošću ni avangardom, je, nažalost, vascijeli zametak i sažetak predstave. Golotinjom, misle da su pomakli neke granice i uradili, u Crnoj Gori, nešto što se niko prije njih nije usudio. Bez stvarne motivacije likova, ovo se svelo na senzaciju koja je trebalo, kao i mnogo drugih postupaka, da proizvede gnušanje publike.

Žao mi je što ugledni reditelj Petar Pejaković, osnivač „Praznog prostora“ nije zaustavio razvoj gluposti, pomogao Mirku Radonjiću da  scenski opravda gole muškarce na pozornici, pokrene dublju dimenziju kako bi publika poslije odgledane predstave izašla sa nekim novim saznanjem. Nikad Piter Bruk, vrhunski reditelj i scenarista, tvorac dubokoumne sintagme  ”Prazan Prostor” (eng. The Empty Space) nije nastojao da povrijedi publiku. Poslije njegovih predstava u nama se uvijek budi osjećaj ljepote, dobrote, ljubavi – arhetip čovjeka kreatora, smisao procesa individuacije.

Zbog poštovanja prema velikanu Piteru Bruku uzet je naziv za  školu Petra Pejakovića – Prazan prostor. I desila se devastiracija imena i djela. Ko je za to kriv? Je li napravljena loša predstava zbog lošeg teksta?

Glavna meta pisca ove priče, Ilije Đurovića, bila je da u što mučnijem tonu ispriča nešto u gradu u kojem je odrastao. Usljed očigledne neumješnosti naoružao se teškom artiljerijom kako bi nedostatak teme nadoknadio brutalnim i bizarnim perifernim dešavanjima – prosto kao da je nasumično birao osobine i postupke koje je nadijevao junacima. Jedino čemu je ovo doprinijelo je uvjerenje poznavaoca književnosti da se radi o plitkoumnosti  djela ovoga pisca.

Pred čitaoca je istresao jednu elementarno nedosljednu i neuvjerljivu priču o dva homoseksualna momka iz Podgorice, Vorde i Kolje, koji su naumili da se bave kriminalom. Radnja je čak prećerano uprošćena: vidimo momke kako nabavljaju drogu i konzumiraju, otkrivaju jedno drugom svoje sklonosti i upuštaju se u nekakvu seksualnu vezu, planiraju i izvode pljačku i na kraju bivaju fizički maltretirani od policajca kojeg na kraju ubijaju. Sve ovo je navodno trebalo da ima kakvo takvo uporište u podgoričkim uličarima ali ispao je potpuni promašaj. Uzgredne opaske kroz koje je trebalo da provijava uličarska atmosfera su potpuno vještački nalijepljene. Kao pisac nije se pozabavio onim što treba da bude predmet priče kako bi to što prirodnije bilo uklopljeno u radnju već je djelovalo kao da je iz druge ruke. Posebno treba istaći scenu maltretiranja đe je iz nekog razloga sam policajac Simo uspio da savlada dvojicu. U prvi plan Đurović je stavio odvratnost koju je u njemu, moguće i opravdano, izazvao rodni grad i to ucrtao kao cilj kojem junaci i radnja služi. Kraj komada je neodređeno smlaćen tako što ovi junaci iznenada ubijaju Sima, koji im je svaki dan nabijao pendrek u čmar pa prelaze na heroin i pjevaju ‘Osloni se na mene’ od Olivera Mandića.

Kako se u našim umjetničkim krugovima polazi od činjenice da živimo u vukojebini svako, pa i prećerano izrugivanje, neki smatraju umjetnošću, zbog čega naša publika olako pada u snobizam lijepeći se za jeftine fore poput golotinje, snošaja ili pljuvanja na sceni. Snob polazi od toga da je bolje da aplaudira makar ne razumijevao šta gleda. 

Bosiljka Kankaraš

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=7949

Objavio Urednik dana stu 25 2019. u kategoriji Pozorišni. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst