Vapaj suzom orošenih

Ako svaka riječ svoje pero ima
Kojim li se piše Istina?
Da li je to mekotina bijelog krila Serafima
ili trag u pijesku prepodobnog podvižnika.
Paperje golubice djevojačku suzu lako pije
Ogrubjela ruka seljaka melje zrno Istine
Krhko zrno lako kopni,
Kopni
Do školjke Spasitelja
Milost Njegova biser bijeli u pero povija
Pero tka tišinu
Svilom obavija Istinu
U srebrnom legenu noge joj mije

Suza Logosa lije
Iz zenita oka Njegovog
Praha zemljinog se latila
I suzom orošene
ljubavlju preporodila
Crvenim niskama biva ispleten vijenac filantropije

Uzdiže se tamjana kad.

Branka Knežić, Učiteljski studij-Nikšić