U malom veliko – juriš inspektora na kontejner

Na skijalištu Savin Kuk se dešava čudo neviđeno. Inspektori Uprave za inspekcijske poslove srocali su se i već danima su opkoljavaju jedan kontejner. Turistički inspektor dreždi pored kontejnera sa starim skijama i motri na skijaše. Inspektorka zaštite prostora žesna g-đa Čolović svakodnevno kontroliše gradnju odnosno taj stari, već zarđali kontejner koji je lokalni mještanin postavio na svojem imanju prije dvadeset godina. Žandari svaki dan prate pomenutu inspektorku i šetaju se na račun lažne intervencije. Od dvije hiljade divljih objekata koji su izgrađeni na Žabljaku ova inspektorska orlušina uočila je izvjesni kontejner koji postoji na tom mjestu već decenijama. Kontejneri niču svuda po Žabljaku, protivzakonita kriminalna gradnja cvjeta a isto službeno lice ne reaguje. Čemu sad ova komedija?

Pred tim kontejnerom za skije glava jedine preostale porodice u selu Razvršje izdaje najjeftiniju ski opremu u državi i mrzne se svaki dan po 12 sati. Decenijama, svoj preskromni biznis, najmanji i najteži biznis u zimskom turizmu, obavlja na svojoj zemlji, sve nabavlja sam i sam sve obnavlja, sam seka i sam čuva, sam brine i sam uslužuje. Ne posluje na terenu skijališta i ni na koji način ne ugrožava nikoga. Jeste, hoće svoje mjesto pod suncem, da ogrebe crkavicu sa dna lonca. Njegove cijene su male i njegova ukupna zarada ne može preći nekoliko hiljada eura. Dakle, šta hoće Vuksanovićevi inspektori od jednog starog kontejnera? Zašto inspektori ne zatraže od g.Vuksanovića da pokaže građevinsku dozvolu za svoj objekat u Žabljaku? Upravo sad na terenima skijališta grade grozomorni objekti, divlje garaže a šepure stari objekti bez dozvole? Zli jezici kažu da je inspektorka hoštaplerka. Ne slažemo se. Čučanje inspektorke i njezinih kolega ispred jednog kontejnera, a upravo oko njih kriminal izbi oči, jasno pokazuje institucionalnu korupciju ogromnih razmjera. Ko može naćerati inspektore na lakrdijaško ponašanje osim njihovih poglavica? U kolu igraju Vuksanovićeva Uprava inspekcijska, žandari, lokalna izbezobražnjela birokratija, blijedi pođetinjeli Preśednik žabljački, meraklije iz Ski centar Žabljak iz Podgorice i divljač iz Nacionalnih parkovi kojima je Katana za vratom.

A kako otima mafijaška familija? Kako se pokriva lažnom brigom za śever i njegov bajagi razvoj a u stvari radi sve na istrebljenju naroda i porobljavanju. Malo poređenja: Prije 4 godine stanovnik Žabljaka je ponudio za zakup skijališta 75.000 eura. Ipak, pobijedio je delija koji je ponudio 16.000 eura. Sljedeće godine isti delija je dobio ponovo skijalište u zakup a da plati tako što će uložiti u skijalište istu sumu na način koji on izabere. Delija je uložio 16.000 u mašinu za kontrolu karata! Veseli se kućni domaćine! Sljedeće godine su lokalnom stanovniku, vlasniku kafea “Oro” onemogućili rad pod izgovorom da nema građevinsku dozvolu. Poslije godinu dana isti objekat počinje da radi iako nema isto što i prije. Išćerali su domaćeg stanovnika. Prošlogodišnji biser Premijerove pomoći śeveru je trošenje 640.000 eura da zaštite 15 pocinkovanih stubova od rđe. Jedina smo zemlja u svijetu koja farba cink od rđe, pošto cink ne rđa! Na svu sreću je bojenje bar povoljno te kanta farbe košta deset hiljada eura. Padanje korpi sa turistima i neobjašnjiva paljevina upravne zgrade i same, renovirane, žičare, sa svom dokumentacijom, su ovogodišnje crni biseri. Još 330.000 je Premijer troškario na izraubovane ratrake za tabanje staza, deset puta farbane rashodovane bagere, motorne sanke koje splaundaše, auta i razne trice i kučine koje trunu godinama na vjetroboju i mrazu durmitorskom. Sada je pohlepa zinula i za sitnišem – svakog stanovnika onemogućiti da bilo šta radi i da bude konkurencija silnicima. Čak i najsitniji biznis.

Vladina strategija ravnomjernog razvoja se svela na razvojni haos koji nema nikakvu šansu. Konfuzni Premijer, zanemarimo nemoralnost njegovih aktivnosti, ignoriše potrebe lokalnog stanovništva, ignoriše nužnost saradnje, nužnost konkurencije, nužnost smanjenja korupcije, pohlepe i šarlatanstva. Sve je ovo put u azerbejdžanski sultanat a ne u Evropu. Regionalni razvoj Premijera Đukanovića znači ropski položaj i stavljanje jarma na vrat lokalnom stanovništvu dok ga potpuno ne isele ili pretvore u robove. Korupcija u postupku privatizacije Ski centra Durmitor kroz koju su isparili tj napravili krug milioni eura jeste prava slika šta g. Đukanović podrazumijeva pod regionalnim razvojem. Onemogućavanje preduzetničke inicijative lokalnog stanovništva i stvaranje monopola birokratske vrhuške radi svoje lične koristi, u poslovima koje oni ne mogu dobro obavljati, je logična posljedica prihvaćenog koruptivnog koncepta koju sprovodi Premijer Đukanović.

Darko Stijepović