Tri maglene zavjese

Sistem eksploatacije šume putem koncesionih ujdurmi postoji u Evropi samo u Crnoj Gori. Niti jedna zemlja u okruženju, dakle, ni Srbija, ni Bosna, ni Albanija ni Slovenija itd ne dozvoljava destruktivni sistem koncesionih śeča šume. Ovaj sistem je devastirajući za sami šumski resurs i spržio je više stepene prerade šume te pretvorio Crnu Goru u sirovinsku bazu najjeftinijeg, osnovnog šumskog proizvoda. Crna Gora nema industriju drvoprerade koja umnožava vrijednost osnovnog proizvoda i do 40 puta već proizvodi samo balvan ili običnu dasku. Zašto je to tako?

Ministarstvo šumarstva je najodgovornija institucija za destrukciju našeg zelenog resursa. Ministarstvo šumarstva upravo ima samo tu svrhu da se zeleni resurs održivo i na najbolji način koristi a očigledno je da je stanje u tom resoru ravno apokalipsi. Golgota crnogorske drvoprerade je valjda svima vidljiva. Izuzev šeganja u dasku i mljevenja u pelet u CG ne postoji industrija namještaja ili proizvodnja bilo kog drugog proizvoda od drveta. Crnogorsko šumarstvo i drvoprerada su prije 30 godina zapošljavali 12.500 radnika a danas 1.500. Prihod koji je ova industrijska grana ostvarivala je bio blizu 100 puta veći nego danas. Danas crnogorska drvoprerada ne proizvodi ni običnu hoklicu a nekada je „Javorak“ iz Nikšića izvozio stilski namještaj Luj XIV u Francusku.

Pored Ministarstva za havariju CG drvoprerade i milionski gubitak prihoda je odgovorna i idiotska privatizaciona strategija i uvođenje liberalnog koncepta iskorišćavanja šuma preko koncepta koncesionih śeča. Taj pogubi koncept je usvojila vlada g. Đukanovića. Koncesione śeče su zakucale najveće eksere u mrtvački kovčeg crnogorske drvoprerade. Time su data krila privatnoj pohlepi, otvorena su vrata korupciji i sistemu brze pljačke „udri i bježi“ tj sijeci i odmah prodaj jer je zarada brza i sigurna. Istim udarcem je i korupcija na visokom nivou zadobila svoj udio. Tako se formirala šumska mafija kroz borbu za resurse političkih klanova na nivou resora u vladi i političkog monopolizovanog tržišta. Liberalno shvatanja razvoja šumarstva se može mijenjati ali crnogorski okoštali i sklerotični sistem nema lijeka. To govori činjenica da ni nove Vlade, Krivokapića i Abazovića, nijesu prstom mrdnule da se pogubna ekonomska praksa promijeni.

Požari zatriješe sve, grmi medijska falanga. Niko ne preteče. A ono gori drača i kupina i lanjska šužbina. Priča o požarima je dvosmislena. Prikriva se kataklizma u gazdovanju šumskim blagom jeftinom pričom o vatri u lišću, šipražju i šikari. Traže “znalci“ da se kupi avion kanader, koji košta 10miliona, da se gasi suvo granje i lanjski truli list po moračkim kamenim bespućima i crnogorskom kamenom moru. Evo dva mjeseca žive vatre sa neba a još ništa ne gori. Ima li viteza da zapali kakav kokošinjac ili kakvo strnjište da se ovi nadljudi vatrogasni pokažu i da medijska falanga ima o čemu piskarati. Požari u visokim šumama su oni koji su najopasniji i nanose najveću štetu. Požari u područjima makije i drače imaju drugu vrstu štete koja nije uporediva ni po ekonomskoj šteti sa požarima u visokim šumama. Visoke šume se zbog požara ne mogu regenerisati za ljudskog vijeka a šuma čkalja i kupine se već iduće godine regeneriše. Stav resornih šumskih „eksperata“ i jalovog i beznačajnog, i bespotrebnog, Direktorata za vanredne situacije je da treba nabaviti avione „kanadere“ za gašenje krša u Kučima i drače po Primorju. Ali za potrebe zaustavljanja požara u visokim šumama siromašnog śevera zemlje nešto im se ne daju pare. Ove dvije postojeće aero šklopocije ne lete śeverom no gase travuljinu po Piperima i Kučima i prevrću se i ronjaju po Skadarskom jezeru. Požara će biti i više jer crnogorski građanin vidi da se preko koncesionih šićara samo pljačka zeleni resurs pa zašto bi obični građanin čuvao imovinu šumskih hijena. Naduvani i precijenjeni vatrogasni (ne)radnici koliko ozbiljnih požara ugase? Oni gašenje travuljine predstavljaju kao sizifov posao i traže još para, još beneficija, još opreme, još aviona, još kamiona….

Činjenica je da u komunizmu nije bilo požara u visokim šumama. Bilo je 10 vatrogasnih društava sa desetak cistijerni a nije bilo parazita za vanredne situacije. Da nije milicija zabranila požarima da gore? Da nije milicija zabranila šumama da se zapale? Jesu li u socijalizmu apelima rješavali požare? Zašto je resor šumarstva bio odgovoran i zašto je represija funkcionisala? Današnji šumarski resor u Vladi CG je neodgovoran a represija ne funkcioniše. Na pravnom fakultetu se odmah naučiti da je iluzorna norma koja zabranjuje skakanje 10 metra u vis ali današnji cg parlamentarci, ovi veseli vragolani, donesu zakon i smatraju da je time nešto riješeno. Malo morgen. I ovi brbljivci su društveni dio mentalnog problema neefikasne ekonomije i urušenog sistema državne organizacije.

UNDP-pi i Delegacija EU, uz pomoć njihovih pristaša i nekoliko miliona eura, apeluje da se zbog karbonskog otiska pažljivo potpiruju vatre. Malo morgen. Ne može se svakome metanisati o FODEMO projektu, Norvežanima, Fincima, Lux developmentu, operaciji Florijan itd. Fijasko sve. Delegacija EU dodijelila jednoj šumobraniteljskoj organizaciji 776.000 eura. Komendija. Zatim su Europejci iz Delegacije EU, koja voli da popuje o korupciji, dodijelili 300.000 Opštini Rožaje a oni odmah podijelili po 30.000 nekolicini favorizovanih drvoprerađivača. Ovi će za to zaposliti fantomske radnike radi dobijanja bodova na tenderu za dodjelu kocesija za šume. Udruženje drvoprerađivača je juče opisalo skandalozni način prljavog pljačkanja države zloupotrebom lica sa invaliditetom i njihove teške situacije. Istim udarcem šumska mafija ubija i drugu muvu pa na tenderu za dodjelu koncesija fiktivno povećava broj radnika i dobijaju bodove. Treću muvu istim udarcem obaraju kroz brzinsko otpuštanja radnika a neki i gašenjem firmi. Tako pomaže Delegacija EU.

Riječi „Prekomjerna i neplanska śeča šuma“ jasno pokazuje da kriminalne radnje omogućuju službena lica koja kontrolišu śeče, planiranje i koncesije i ne odgovaraju za svoj nerad i kriminal. Za sve poslove u ovoj oblasti nadležan je resor šumarstva u Vladi CG. Mjerenje i śeča, planiranje i koncesije, su u nadležnosti ovog resora a ne u nadležnosti poslastičara ili ronilaca. Vidimo svi da je u toj oblasti kataklizma a da su posljedice ovakve „lucidne“ strategije dugoročne i prave karambol u sistemu. Iz Ministarstva mrtvi-ladni saopštavaju da to nije njihova odgovornost. G.Stijović nije natuknuo niti jednu mjeru koja bi ovu apokalipsu zaustavila. G. Stijović je bio ekspert za biomasu u FODEMO projektu. G. Joković, već bivši ministar, upro da telali kako treba promijeniti sistem gazdovanja šumama a dalje nastavlja sa istovjetnom koncesionom pljačkom i poharom. Ovamo se prenemaže kao snaša a u stvari podmuklo promoviše sistem „udri i bježi“ i kolonijalnu, afričku, eksploataciju resursa i regionalnu razvojnu pljačku lokalnog stanovništva.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora