Topčagići
Već mjesec i po TOCG-ovke i obezglavljeni MORT-ovci telale o spemnosti 6 naših ski centara za zimske avanture. MORT vodi malim prstom Premijer Marković i pokazuje kako je to lako raditi kad si šarlatan – i koliko je MORT nevažan, i beskoristan i bespotreban.
Spremne su, dakle, žičare šklopocija stare 50 godina, Premijer šarlatan je spreman, turistokratija iz Podgorice je spremna, i još ko?
Red za ski lift 1973
U svim našim “ski centrima” ostao je da životari samo prastari kadar trećepozivaca da se hvataju u koštac sa zimom i zimskim turizmom. Antička tehnika skijališta, prestara turistička armija trećepozivaca, privatni smještaj po svratištima i sobičcima i džade sa rupama do koljena znače mjesta pregažena vremenom. Ali svaki naš turistički telal ne haje za našu praistorijsku turističku džunglu, za naša rusvaj skijališta i kadrovski čemer i neznaniju već telali o spremnosti za zimske bitke i jauče za ski artiljerijom tj za nabavkom ski topova.
Brđani očajnici, MORT škart i TOCG zgubidani hoće ski topove kao tajno oružje koje će im donijeti odlučujuću prednost nad skijaškom konkurencijom koja je odmaglila u daleku budućnost. Iako nemaju elementarnu pristojnost i ljubaznost, ni konkurentan smještaj, ni čiste ulice, bez rupa, ni vodu, ni struju, ni kanalizaciju koja ne izvire iza kuće, nadaju se da će uz pomoć topova sniježnih prevariti turiste gladne skijanja i izbiti im novac iz džepa. Još uvijek u industrijskoj mitologiji XIX vijeka i fascinirani topovskim kanonadama iz prošlih ratova gorjanici smatraju ski topove sverješavajućom solucijom za njihove probleme siromaštva, fušeraja, šarlatanstva i lopinjanja. Topdžija – to je kompetencija. Sva ta mašinerija ski artiljerije debelo košta i traži državnu uigranu strukturu a u CG, na nesreću, sve strategije su lažne a kamoli uspostavljene strukture. Sirotinjski turizam na jugu je moguć ali on na planinama nije održiv jer nema novca za skladan rad velikog mehanizma i rad sniježne artiljerije. Skromno skijalište S.Kuk, tajno oružje Premijera ski šarlatana i njegovih nadri eksperata, bi trebalo da radi potpuno besplatno da bi uopšte neko dolazio tamo.
ski centar vučje
U EU banke ne finansiraju skijališta na 1500 metara n.v. ali, upravo u Mojkovcu, na 700 metara n.v., je śedište Skijališta Crne Gore đe je Premijer Marković locirao zametak velelepnog ski rizorta. Koliko su domaće trošadžije opaljene pokazuje Razvojni Fond (g. Vukčević) koji godinama finansira minijaturno sindikalno skijalište na Vučju, na 900 metara n.v. – sa 3 miliona eura. Zadnjih 5 godina tamo nije bilo čestite pahulje kamoli snijega a ski centar i dalje čini jedna kafana i ski lift. Trenutno tamo sada zadovoljno pasu krave. Doduše, prije 5 godina, u tom željezarinom odmaralištu, njegova ekselencija g. Poša, mađarski ambasador, bućkao je kotlić sa mađarskim gulašem i pravio sataraš. G. Poša za kotlićem, vrtutma u mehani, ski lift tandrče a medijska artiljerija tutnji o ski centru koji se sprema za odbranu od navale i okupacije gospara dubrovačkih. Evo peta godina Dubrovčani nikako da preduzmu zimske ofanzivne operacije. Medijski šalabajzeri, EU batal eksperti, kotlići i priganice g.Poše, Amcham kaugerla i raspojasani, gilipterski, Vukčevićev fond su naša slika i prilika.
Na drugoj strani, šta je zabataljeno za zimske avanture? Sistem žičara Pitomine i Veliki Štulac na Žabljaku su urnisani sabotažom bivšeg premijera Đukanovića. 5 miliona eura su skršili u zvek skijalište S.kuk, koje je patuljasto i neodrživo. I ne samo što se kurobecaju već ovi šloseri pumpaju još 13 miliona u novu žičaru u S.kuku na vjetroboj-brdo zvano Panalj. Što se mojkovački ski šloser ne bavi duvanom, gorivom, građom, krtolom, kiridžijskim biznisom, što se gura u pahulje i među skijaše? Splele nas mađije.
Zla sudbina neka. Priča se da je na nekom sastanku DPS-a jedan brđanin pitao Milana Roćena zašto se pare tako besmisleno arče u žičaru šklopociju a ovaj je odgovorio da on to može zaustaviti samo mitraljezom. Dakle, nijesu u pitanju mađije, u pitanju je neki đilasnuli šarlatan i ski artiljerac čije odluke nijesu za propitivanje.
Naš zli usud jesu škart elite odlučivanja, koje gledamo kroz izjave poglavice žabljačkog i Premijera Markovića te blagdanske razgovore šlosera na Univerzi Donja Gorica. Naš usud su turističke topdžije, trećepozivci u jurišnim turističkim jedinicama, živi fosili kormilari, vukovi a tice istovremeno. Premijer Marković je naredio dovođenje vode sa malenog Modrog jezera (20m x 50m, dubine oko 1 m) da bi pravio snijeg na skijalištu S.Kuk koje ima samo jednu stazu i potpuno je neodrživo. Obećava Premijer 26 km staza i puteva i rezervoare u Nacionalnom parku. Protivzakonito, da, ali to je u prirodi svakog žandara koji se premetne u nešto drugo. Elita žandarska postala je u CG elita poslovna. Tako oni rješavaju stvari po kratkom postupku i bez pogovora (studija, znanja, pameti) jer je biznis nastavak žandarisanja, samo drugijem sredstvima. Nove staze i ski topove Premijer Marković i njegove turističke topdžije planiraju kroz uništenje NP Durmitor i Mjesta Svjetske baštine UNESCO-a jer je to jedina logika koju žandari razumiju. Željezo, beton i pendrek su sveto trojstvo našijeh novih turističkih poslovnih elita. Da, da, naše dno nije samo na dnu već je dno na svaku stranu.
Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8136
Objavio Urednik
dana velj 12 2020. u kategoriji Književnost.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst