Tamatua

Povodom trideset godina od osnivanja Liberalnog Saveza Crne Gore i zbog uloge koju je on dao u očuvanju, promociji i razvoju crnogorskog kulturnog identiteta ovđe objavljujemo test Veseljka Koprivice objavljen u Monitoru i na reviji Fukuspres prošle godine. Ovđe na LSCG ne gledamo toliko kao političku strukturu koliko kao pokret slobodnih i smjelih građana koji nijesu trpjeli istorijske revizije smućenih 90-ih godina minulog vijeka već nastojali da tradiciju shvataju na iskonski način i bez populizma, manipulacije i mitomanije. Hvala im na tome.

***

Kafe-bar Tamatua, jedan od malobrojnih u tadašnjem Titogradu, otvoren je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Njegov vlasnik bio je Rasim Rasko Hadžiahmetović. Na krovu Tamatue ponosno se vijorila crnogorska zastava, koja je mnogo godina kasnije postala zvanična zastava samostalne države Crne Gore. A tada je bilo ravno hrabrosti istaći javno tu crnogorsku zastavu

Dvadeset prvi maj, Dan nezavisnosti, povod je ne samo za obilježavanje, sada trinaeste godišnjce od kada je Crna Gora stekla nezavinost, nego mnogima to je i dan za prisjećanje na rane devedesete godine prošlog vijeka kada su se crnogorski liberali hrabro i uz mnoga protivljenja njihovoj politici borili za suverenu Crnu Goru. U tom mozaiku uspomena na tadašnje turbulentne događaje i njihove aktere neizostavno se nađe i kafe bar “Tamatua”, jedan od najpoznatijih u tadašnjem Titogradu.

Zašto je Tamatua” bila toliko popularna?

“Tamatue” odavno nema. Prije tri godine u požaru je stradao njen “nasljednik” kafić “Siti”. Mi stariji s nostalgijom se sjećamo da je to bivša “Tamatua”. Kada bi ona znala da priča mogla da bi ispriča mnogo, mnogo zanimljivosti, koje bi mogle da dobiju počasno mjesto u hronici o događajima koji su se u Crnoj Gori dešavali u posljednjoj deceniji prošlog vijeka… Evo nekih koje zaslužuju da se sačuvaju od zaborava.

Kafe-bar “Tamatua”, jedan od malobrojnih u tadašnjem Titogradu, otvoren je početkom osamdesetih godina prošlog vijeka. Njegov vlasnik bio je Rasim Rasko Hadžiahmetović.

Na krovu “Tamatue” ponosno se vijorila crnogorska zastava, koja je mnogo godina kasnije postala zvanična zastava samostalne države Crne Gore. A tada je bilo ravno hrabrosti istaći javno tu crnogorsku zastavu.

Forum mladih Liberalne partije Crne Gore Skupštini opštine Podgorica, svojevremeno je podnio inicijativu da se dvjema ulicama u Podgorici daju imena Rasima Raska Hadžiahmetovića, vlasnika “Tamatue”, koji je ubijen 1993. godine, i Saše Raonića, čovjeka koji je pred zgradu crnogorskog parlamenta postavio prvu crnogorsku zastavu.

Unutrašnjost kafića krasile su originalne zastave sa raznih crnogorskih bojišta i portreti crnogorskog kralja Nikole, bivšeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita i vođe crnogorskog Zelenaškog pokreta Krsta Popovića.

“Tamatua” je bilo omiljeno i prestižno stjecište slobodoumnih crnogorskih građana raznih profesija. Tu su rado navraćali književnici, političari, novinari…. Među njima su bili visoki crnogorski i jugoslovenski funkcioner i narodni heroj Veljko Milatović, Velimir Koko Vujović, jedan od osnivača Liberalnog saveza i prvi predsjednik Skupštine LSCG, Vlado Dapčević, revolucionar i brat narodnog heroja Peka Dapčevića, Branko Nikač, istoričar, Slavko Perović, dugogodišnji lider Liberalnog saveza, Stanislav Ćano Koprivica, biznismen i dobrotvor, Žarko Rakčević, političar, Dimitrije Škuletić, političar, Jevrem Brković, kjiževnik…

Oni su najčešće razgovarali o tome kako doći do suverene Crne Gore, koja je bila zarobljena u mreži režima predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, može li Liberalni savez pobijediti na parlamentarni izborima, kako obnoviti autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu…

Iz “Tamatue” se kretalo i u mnoge proteste, koji su tada organizovani širom Crne Gore. Zbog svega toga Tamatua je prozvana slobodnom crnogorskom teritorijom. O tome su ostali zapisi i u novinama koje su izlazile van Crne Gore. Široj javnosti je nepoznato da je dio pazara zarađen u kafeu slat onima koji su zbog neskrivene ljubavi prema suverenoj Crnoj Gori ostajali bez posla i protjerivani iz Crne Gore. A takvih nije bilo malo.

Policija je svakodnevno organizovala racije u “Tamatui”. Tadašnji ministar policije Pavle Bulatović jednom je naredio da se “Tamauta” zatvori. Poslao je inspektore da je zabrave. Pošto je kafić imao i ulaz sa zadnje strane, a to policija nije znala, bar je ipak radio, a policija nije mogla da kontroliše ko sve ulazi i izlazi iz njega. Valjda se to pročulo, pa je Bulatović ukinuo zabranu o radu popularnog kafića.

Policija je kafić bila i ozvučila. Otkrivene su bubice postavljene na nekoliko mjesta. Jedan od gostiju, vičan elektronici, premjestio ih je u toalet tako da je policija imala šta da sluša.

U “Tamatui” je, pored ostalih, točeno i popularno piće kenijada, koje se moglo naći samo u njoj.

Posjetioci “Tamatue” sjećaju se i jedne anegdote, čiji su akteri Rasko Hadžiahmetović i čuveni revolucionar Vlado Dapčević.

Rasko je jednom prilikom rekao Vladu: „Vlado, ti si prvu pušku opalio u Crnoj Gori za vrijeme Drugog svjetskog rata, red je da prvu opališ ovih dana i u Podgorici!“

Vlado će na to: „Rasko, sine, skupi pet-šest momaka, pa da dignemo ustanak! Ali samo da znaš mene je Bog stvorio samo za ustanak i zatvor!“

Vlado je proveo u zatvorima preko dvije decenije. Srećom, Crna Gora je postala suverena država bez ustanka. To je izglasano na referendumu 21. maja 2006. godine. Na referendumu je glasao i veliki broj crnogorskih iseljenika, koji su živjeli na raznim meridijanima.

Uspješan ishod referenduma Liberali su proslavili u kultnom njihovom kafiću “Tamatua”, dok su unionisti, oni koji su se vatreno zalagali da Crna Gora ostane u zajednici sa Srbijom, bili 30 metara dalje u drugom kafiću. Pilo se čitavu noć, čak pucalo u vazduh, ali sve je prošlo bez i najmanjeg incidenta.

S velikim ponosom suverenisti su uživali u atmosferi referendumske kampanje i konačne pobjede, koja je cijelo vrijeme nosila “miris, boju i ukus” liberala, među kojima je bio ogroman broj mladih ljudi.

Da ne bi bili zaboravljeni ti ljudi koji više nijesu sa nama, a svoju mladost su ugradili u ideju nezavisne i evropske Crne Gore, Forum mladih Liberalne partije Crne Gore Skupštini opštine Podgorica, podnio je inicijativu da se dvjema ulicama u Podgorici daju imena Rasima Raska Hadžiahmetovića, vlasnika “Tamatue”, koji je ubijen 1993. godine, i Saše Raonića, čovjeka koji je pred zgradu crnogorskog parlamenta postavio prvu crnogorsku zastavu.

LSCG – glavni promoter nezavisnosti Crne Gore

Liberalni savez osnovan je 26. januara 1990. godine. Okupio je pripadnike raznih nacija.  Bilo je izazovno, posebno za mlade ljude, biti liberal. LSCG je bio prva crnogorska stranka koja se, nakon uvođenja višestranačja, otvoreno zalagala za nezavisnost Crne Gore. LSCG se u tim ratnim devedesetim godinama i krvavom raspadu bivše zajedničke države SFRJ, zalagao za slobodu pojedinca i stvaranje demokratskog, antiratnog ambijenta u Crnoj Gori.
Liberalni savez bio je jedina stranka, devedesetih, koja se oštro suprotstavila učešću crnogorskih vojnika i rezervista u ratovima na prostoru bivše SFRJ i granatiranju Dubrovnika.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine LSCG je nastupio u sastavu Saveza reformskih snaga, a njegov jedini poslanik u prvom sazivu parlamenta bio je Slavko Perović. LSCG se oštro usprotivio ostanku Crne Gore u krnjoj Jugoslaviji koju su već tada napustile Slovenija, Hrvatska, Makedonija i BiH.

Na referendumu održanom u proljeće 1992. godine, na kojem su se građani Crne Gore izjašnjavali o pitanju: “Da li ste za to da Crna Gora kao suverena republika nastavi živjeti u zajedničkoj državi Jugoslaviji potpuno ravnopravno s drugim republikama koje to žele”, LSCG je bio glavni promoter nezavisnosti Crne Gore. Međutim, liberali su ovu bitku izgubili, ali njihova popularnost i ideja o nezavisnosti Crne Gore krenuli su uzlaznom putanjom.

Liberali su nastupali pod sloganom – Liberalni savez, nego što!

Veseljko Koprivica

Prenešeno sa portala Revije fokus [www.fokuspress.com]

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8018

Objavio Urednik dana sij 26 2020. u kategoriji Śećanja. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst