Poezija Tijane Rakočević

Mirisi Nosim u snu živost mekog perja i travnate gradske perivoje. Nosim tugu žutog predvečerja, nešto sveto, nadahnuto, moje. Nosim śetnu, ljudsku, ogoljenu bliskost strašnu kao giljotina. Nosim dušu svu izbezumljenu, i prepunu bolnih krhotina. Nosim proste čovječanske grivne, prećutani oštri prizvuk psovke. Nosim misli snažne i naivne, što k usnama hrle ko olovke. Nosim […]