Svjetski dan lutkarstva
Svjetski dan lutkarstva (21. mart) obilježava se i slavi širom svijeta. Takođe, čita se međunarodna poruka koju proslijeđuje UNIMA (Međunarodna mreža za razvoj lukarstva).
Gradsko pozorište Podgorica će 21. mart obilježiti predstavom “Bajka o ribaru i ribici” koja će se igrati u 11h i 12.30h u sali DODEST KIC-a “Budo Tomović”.
U slavu značajnih datuma za pozorišno stvaralaštvo (20. mart-Svjetski dan pozorišta za đecu i mlade, 21. mart Svjetski dan lutkarstva i 27. mart Svjetski dan pozorišta) koji se obilježavaju širom svijeta, Gradsko pozorište je ove godine osmislilo kampanju “Posvetite u martu sedmicu teatru” koja će trajati od 20. do 27. marta, sa kojom poziva publiku da isprati šest izabranih predstava sa svog repertoara sa popustom od 20 posto.
Među odabranim prestavama su: “Bajka o ribaru i ribici” (ponedjeljak, 21. mart-Svjetski dan lutkarstva, 11h i 12.30h, sala DODEST KIC-a “Budo Tomović), “Slasti Slave” (utorak, 22. mart, 20h, sala DODEST KIC-a “Budo Tomović), “Hormoni” (srijeda, 23. mart, 20 h, Velika sala KIC-a “Budo Tomović”) , “Pogled s mosta”( četvrtak, 24.mart, 20h, sala DODEST KIC-a “Budo Tomović), “Filomena Marturano” (subota, 26. mart, 20h, Velika sala KIC-a “Budo Tomović”) i “Pogled s mosta” (nedjelja, 27. mart-Svjetski dan pozorišta, 20h, sala DODEST KIC-a “Budo Tomović”)
UNIMA-Međunarodna mreža za razvoj lukarstva odlučila je da ponovo, i u 2016. godini pošalje poruku Henrika Jurkovskog koju je napisao povodom Svjetskog dana lutkarstva 2011. godine. Profesor Jurkowski preminuo je 02. januara 2016.
Taj nevjerovatan čovjek, poznavalac lutkarstva, pozorišni kritičar pisac i antropolog posvetio je život svijetu lutkarstva i stekao mnogo prijatelja i poštovalaca širom svijeta.
Međunarodna poruka za Svjetski dan lutkarstva 2016
Evo me ovđe u gradu Omsku, u zapadnom Sibiru. Ulazim u etnografski muzej i pogled mi odmah privuče veliki izložbeni ormar u kojem su mali kipovi – idoli ugrofinskih plemena, Manses i Chantes. Izgledaju kao da pozdravljaju svakog pośetioca. Nagonski im uzvraćam pozdrav. Veličanstveni su. Predstavljaju preživjeli trag duhovnosti generacija primitivnog čovječanstva. Oni i njihov zamišljeni svijet u korijenu su prvih oblika i slika pozorišta, i sakralnog i profanog.
Umjetničke zbirke prepune su idola i sakralnih kipova, koji malo pomalo iščezavaju iz śećanja. No, u muzejima se čuvaju i lutke koje čak i danas čuvaju otisak ruku svojih tvoraca i ljudi koji su njima upravljali. Drugim riječima, te lutke su zadržale tragove ljudske okretnosti, mašte i duhovitosti. Lutkarske zbirke postoje na svakom kontinentu i u gotovo svakoj zemlji i ponos su svojih kolekcionara. One predstavljaju važno mjesto istraživanja, čuvaju temeljne uspomene i bitan su dokaz raznolikosti naše struke.
Kao i mnoge druge ljudske djelatnosti, umjetnost je pod uticajem dvije tendencije: ujednačavanja i diferencijacije. Danas smo svjedoci uporedog postojanja tih dviju tendencija u kulturnim djelatnostima. Jasno zapažamo kako je lako putovati, avionom ili preko interneta. To umnožava broj kontakata koje uspostavljamo na raznim kongresima i festivalima, što dovodi do većeg ujednačavanja. Uskoro ćemo zaista živjeti u McLuhanovom globalnom selu.
To stanje ne znači da smo potpuno izgubili osjećaj za kulturne razlike, nego da će od sada veći broj pozorišnih družina upotrebljavati sličan način izražavanja. Lutkarski stilovi kao što su ningyo joruri iz Japana i wayang iz Indonezije asimilirali su se i u Evropi i u Americi. Istovremeno, pozorišne družine iz Azije i Afrike koriste evropske lutkarske tehnike.
Prijatelji mi kažu da, ako mladi japanski umjetnik može virtuozno izvoditi Šopena, i Amerikanac može postati majstor joruri ili majstor dalang koji izvodi wayang purwa. Složio bih se sa njima pod uslovom da lutkar asimilira ne samo tehniku nego i kulturu povezanu sa njom.
Mnogi umjetnici zadovoljavaju se spoljašnjom ljepotom lutke, ali to gledaocu pruža potencijal otkrivanja drugih oblika umjetnosti. Na taj način lutka osvaja nove teritorije. Čak i unutar glumačkog pozorišta lutka je postala izvor mnogih matafora.
Raširena prisutnost drevne slikovite lutke sada je povezana sa pokretom u obrnutom razmjeru sa teritorijom koju je prije zauzimala. Razlog je prodor objekta i svega povezanog sa materijom. Kada se neki objekat, neka materija animiraju, oni nam govore, zahtijevajući svoje pravo na pozorišni život. Tako će od sada objekat zamijeniti slikovitu lutku otvarajući umjetniku put koji vodi u nov poetski jezik, u kreacije pune bogatih i dinamičnih slika.
Slike i metafore koje su nekad bile karakteristične za određenu vrstu lutke, razlikujući ih jedne od drugih, danas su postale izvor ekspresije za svakog pojedinog lutkara. Tako smo dobili nov jedinstven poetski jezik koji ne zavisi o generičkoj tradiciji nego o talentu umjetnika i njegovoj individualnoj kreativnosti. Ujednačavanje sredstava ekspresije uzrok je diferencijaciji. MekLuenovo globalno selo pretvorilo se u vlastiti antipod. Razni oblici izražavanja postali su instrumenti individualnog jezika koji uvijek daje prednost originalnim rješenjima. Naravno, tradicija slikovite lutke nije nestala iz našeg vidokruga. Nadajmo se da će uvijek ostati dragocjena referentna tačka.
Henrik Jurkovski, 2011.
BIOGRAFIJA: Henrik Jurkovski (1927-2016)
Henrik Jurkovski bio je akademik, dramatičar, pozorišni kritičar i naučni istraživač, istoričar i teoretičar lutkarstva.
Studirao je poljsku filologiju i magistrirao na Varšavskom univerzitetu 1951. godine. Doktorirao je na Umjetničkom institutu Poljske akademije nauka 1969. Postao je predavač na Umjetničkom institutu Poljske akademije nauka 1991. Iste godine je stekao titulu univerzitetskog profesora na Varšavskoj pozorišnoj akademiji. Radio je na visokim pozorišnim školama u Krakovu i Varšavi. U periodu ud 1976. do 1979. godine bio je na čelu Odsjeka za lutkarstvo na Višoj pozorišnoj školi u Krakovu. Između 1980. i 1983. godine osnovao je i vodio Odsjek za lutkarsku režiju, a od 1990. do 1993. bio je prodekan na Varšavskoj pozorišnoj akademiji. Predavao je kao gostujući univerzitetski profesor na Ecole Superieure Nationale des Arts de la Marionnette; London Central School of Speech and Drama; Akademie der derstellende Kunst, Stuttgart; Akademie Muzickych Umeni, Prag; Kazališnom institutu u Sofiji; Art Institute of Chicago.
Osmislio je i vodio tečajeve Dramaturgija u lutkarskom pozorištu, Cuarnavaca, Mehiko (1994) i Lutkarstvo i nauka, Santa Fe, Argentina (2000).
Bio je stručni redaktor Svjetske enciklopedije savremenog pozorišta (ITI, UNESKO). Do 2000. godine bio je glavni urednik Svjetske enciklopedije lutkarstva.
Radio je i djelovao i u Međunarodnoj lutkarskoj organizaciji (UNIMA). Od 1972. do 1980. godine bio je njen glavni sekretar, a od 1984. do 1992. predsjednik. Godine 1992. proglašen je za počasnog predsjednika.
Njegova najvažnija djela izdata su na mnogim svjetskim jezicima.
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4685
Objavio