Svaka bolest je izlječiva
Još je slavni Hipokrat rekao da on radije želi da sazna kakva je ličnost čovjeka koji se razbolio od neke ozbiljne bolesti nego kakvu bolest ima taj čovjek. I danas, međutim, mnogo je više ljekara koji misle i postupaju tako kao da bolest napada ljude, umjesto da shvate da su ljudi ti koji „ulove“ bolest, i to onda kada postanu prijemljivi za uzročnike bolesti kojima smo svakodnevno svi izloženi.
Vladeta Jerotić, čuveni srpski psihijatar kaže: „naš savremenik, američki hirurg, pedijatar i onkolog Berni Zigel iz Nju Hejvena, profesor na Jejlskom univerzitetu, napisao je neobičnu i uzbudljivu knjigu, naučnu i filosofsku, psihološku i psihoterapeutsku. Posle višegodišnjih priprema, koje su se sastojale u prikupljanju empirijskog znanja i korišćenju probrane literature (naročito iz dubinske analitičke psihologije Karla Gustava Junga), kao i religijske i religijsko-ezoterne literature azijskih religija i hrišćanstva (naročito literature o meditaciji i molitvi), Berni Zigel je 1978. godine započeo originalan i pionirski rad na liječenju teških i tzv. neizlečivih bolesti u medicini, u prvom redu na lečenju raznih oblika raka. Nakon što je deset godina radio sa takvim bolesnicima koristeći snove bolesnika i njihove crteže, podstičući ih na stvaralaštvo manifestovano na različite načine, služeći se individualnom i grupnom pihoterapijom, Berni Zigel je postigao izvanredne uspjehe u lečenju…“
Berni Zigel postavlja glavno pitanje, važnije čak i od vrste raka – kakvo je psihičko ustrojstvo bolesnika, koliki su potencijali njegove vjere, nade i ljubavi, koliko je u njemu želje da živi, a ne da umre, da se bori, a ne da se preda. Vladeta Jerotić kaže da je iz dosadašnjih istraživanja poznato da se od raka najčešće razboljevaju ljudi sa dugotrajnim psihičkim konfliktima seksualne, agresivne ili neke druge prirode, depresivni ljudi, previše racionalni ljudi sa nerazvijenim emocijama ili strahom od emocija, siromašnog života fantazije, kao i ljudi sputanih i pasivnih emocija. U nastavku, profesor Jerotić naglašava da spremnost čovjeka da ispolji svoje emocije straha i bijesa, kao i svoja tužna osjećanja i doživljaj krivice smanjuju vjerovatnoću razboljevanja od raka jer ne treba zaboraviti da je ljutnja normalna emocija, ako se ispolji onda kada se osjeća. Ako se ona ne ispolji pravovremeno, razvija se skrivena, dugotrajna, često nesvjesno u sebi gajena mržnja koja djeluje destruktivno i samodestruktivno.
Čuvena Jungova učenica Elida Evans utrla je put današnjim psihoonkolozima 1926. godine. Ona je tada objavila knjigu „Psihološke studije raka“. Svoj rad je zaključila riječima: „rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto proticalo pogrešno u pacijentovom životu i opomena je da treba da ide drugim putem.“
Po mišljenju Vladete Jerotića Elizina knjiga je ključ za razriješavanje zagonetke raka. Naime, ako se čovjek već razbolio od raka, ne može i ne treba da izbjegne egzistencijalno sučeljavanje sa samim sobom, sa pogrešnim sobom. Šta je to bitno pogrešno bilo prošlosti oboljelog čovjeka – možda neka krivica koju je htio od sebe i od drugih da sakrije, dugotrajan strah ili žalost čije uzroke nije želio da upozna? Onda stižu dva nova značajna pitanja koja treba uputiti samom sebi; prvo pitanje: želiš li svim bićem svojim da se promijeniš, da ono pogrešno, staro, okaješ, a novo i drukčije izabereš? Drugo pitanje: ko mi može u ovom preobražaju istinski pomoći?
Berni Zigel govori kako je žalosno mali broj ljudi koji su stvarno spremni za preobražaj. Kada je nudio svojim pacijentima oboljelim od raka izbor između operacije i promjene njihovog životnog stila kao realnu šansu za izlječenje, osmoro od deset pacijenata odgovorilo je: „operacija. Manje boli.“
I na kraju, četiri su pitanja koja Berni Zigel postavlja svakom svom pacijentu:
- Šta vam se dogodilo poslednjih godinu-dvije prije izbijanja bolesti?
- Šta bolest za vas znači?
- Zašto vam je bolest bila potrebna?
- Želite li da živite?
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2695
Objavio
Gladovanje oslobadja od svake bolesti.